Izvješće Odbora za ravnopravnost spolova s tematske sjednice „Provođenje Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2006.-2010. u 2007. godini", 19. svibnja 2008.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora održao je 19. svibnja 2008. godine tematsku sjednicu.

Sjednica je održana na temu: „Provođenje Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2006.-2010. u 2007. godini.

Na tematskoj sjednici sudjelovali su članovi i članice Odbora, zainteresirani saborski zastupnici, koordinatori/ce za ravnopravnost spolova u tijelima državne uprave, predsjednic/ce odbora ili povjerenstava za ravnopravnost spolova na lokalnoj razini, te predstavnici državnih institucija i nevladinih organizacija.

Uvodno izlaganje podnijela je predsjednica Odbora Gordana Sobol na temelju izvješća što su ih Odboru za ravnopravnost spolova podnijela nadležna državna tijela – odnosno nositelji pojedinih provedbenih mjera iz Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2006.-2010.

Gordana Sobol je podsjetila da je Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova donesena s ciljem uklanjanja diskriminacije žena i uspostavljanja stvarne ravnopravnosti spolova provedbom politike jednakih mogućnosti za razdoblje 2006.-2010. godine. 

Istaknuta su tri ključna područja koja predstavljaju detektore stvarnog položaja žene u nekom društvu, a to su: politika jednakih mogućnosti na tržištu rada, zaštita žena od svih vrsta nasilja i sudjelovanje žena na svim razinama odlučivanja. Podsjetila je da je diskriminacija na tržištu rada najviše izražena, stopa nezaposlenosti žena u odnosu na muškarce i dalje je visoka, a ta brojka ima i dalje tendenciju rasta. Nadalje, to je ujedno i područje provedbe nacionalne politike o kojem su dostavljeni podaci najmanjkaviji. 

U širokom području nasilja nad ženama u tijeku prošle godine puno se učinilo u smislu osvješćivanja društva za nultu toleranciju prema nasilju nad ženama. Međutim, najmanje je učinjeno na preventivi što dokazuju rezultati posljednjeg istraživanja nasilja u obitelji. Poseban problem predstavlja financiranje autonomnih skloništa za žene žrtve nasilja. Upozoreno je na potrebu dosljednijeg provođenja mjere ekonomskog osamostaljivanja žena žrtva nasilja radi njihovog ponovnog uključivanja u normalan život.

Položaj žena u procesu odlučivanja, na položajima moći nije na zavidnoj razini. Posebice je to vidljivo u kontekstu posljednjih parlamentarnih izbora, gdje je postotak žena u parlamentu pao za 1% u odnosu na prethodne parlamentarne izbore. Medijske kampanje o zastupljenosti žena u politici s razine Ureda za ravnopravnost spolova i nevladinih udruga nisu dovoljno pomogle.

S obzirom da sljedeće godine Hrvatsku očekuju lokalni izbori, a poznato je da su na lokalnoj razini odlučivanja žene izrazito podzastupljene, trebalo bi na vrijeme povesti računa o udjelu žena na lokalnim izborima.

Predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH, Helena Štimac Radin istaknula je kako se najveći broj mjera (a Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova ih sadrži 144) provodi u praksi, što predstavlja pozitivan indikator. Velik je broj nositelja (58) mjera a oni nisu samo državna tijela već i jedinice lokalne i područne samouprave, različite ustanove, nevladine organizacije. Svi imaju odgovornost za provedbu, mada ne u istom stupnju. Stoga smatra da rasprava ima preliminarni ili uvodni karakter budući da nema podataka svih nadležnih tijela.

Nacionalnom politikom je po prvi puta definirana obveza osnivanja županijskih povjerenstava, te i oni postaju institucionalni mehanizmi za promicanje ravnopravnosti spolova na lokalnoj razini. Ta županijska povjerenstva treba osnaživati.

Podsjetila je da do 15. srpnja treba biti donesen novi Zakon o ravnopravnosti spolova. Pripremljen je i prijedlog tzv. antidiskriminacijskog zakona kojim su predviđene visoke novčane kazne za različite oblike diskriminacije. 

Istaknuta je važnost sudjelovanja žena u političkom odlučivanju, a posebno uvođenje kvota (bilo u izborno zakonodavstvo bilo na razini političkih stranaka) kako bi se povećao udjel žena u političkom odlučivanju. Pritom su ključne stranačke organizacije žena.
Ured za ravnopravnost tiskao je preko 32 tisuće različitih publikacija i 18 tisuća različitog promidžbenog materijala koje je distribuirao diljem Hrvatske. 

Zaključeno je da bi se dinamika promjena mogla odvijati i brže, a suradnja između institucionalnih mehanizama uvijek može biti intenzivnija i kvalitetnija.

U daljnjoj raspravi je naglašeno kako nema efikasnog provođenja bilo koje, pa ni ove, nacionalne politike ako je ne prate i adekvatna financijska sredstva. U ovogodišnjem državnom proračunu nekim ministarstvima nisu predviđena sredstva za provedbu nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova.

U raspravu su se uključile predstavnice različitih nevladinih organizacija, koordinatorice pri državnim tijelima, te predsjednice nekih županijskih, gradskih i općinskih povjerenstava za ravnopravnost spolova. 

Ukazano je na kakve sve probleme nailaze u provođenju mjera iz Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova.
Predloženo je da se u zakonodavstvo uvede termin socijalno poduzetništvo odnosno da zažive tzv. socijalne zadruge (socijalni obrti) za ekonomsko osnaživanje žena čije projekte odobrava Europa. Ukazano je na problem jednakih mogućnosti na tržištu rada u privatnom sektoru. 

Podsjetilo se i na problem definiranja uloge, zadaća i ovlasti koordinatora/ica u državnim tijelima koji su vrlo važan mehanizam u provođenju ove nacionalne politike. S ciljem osnaživanja njihove uloge Ured za ravnopravnost spolova priprema program njihove izobrazbe. Predloženo je da koordinatori/ce za ravnopravnost spolova barem pri ministarstvima budu osobe koje taj posao obavljaju profesionalno. 
Iskazana je potreba za uvođenjem rodno osjetljivog obrazovanja kroz čitav obrazovni sustav i uklanjanje rodnih stereotipa iz udžbenika i nastavnih planova i programa.

Izražen je i stav da se s promicanjem ravnopravnosti ide blago naprijed, te da je važno da se stanje poboljšava, dok se napredak najviše postiže podizanjem svijesti. 

Ukazalo se da bi na povećanju zastupljenosti žena na lokalnoj razini vlasti trebale više poraditi i same žene – aktivno se uključiti, izboriti se, te se međusobno podržavati.

Izraženo je i negodovanje što je i na ovoj tematskoj sjednici prisutno malo muškaraca budući da je promicanje ravnopravnosti spolova zajednički posao.

Zaključeno je da treba inzistirati i da sva nadležna državna tijela podnesu izvješća o provođenju Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova.

I konačno, zaključeno je da bi institucionalni mehanizmi za provođenje Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova na državnoj razini (Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora, Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova) trebali puno više surađivati na provođenju i promoviranju Nacionalne politike. 

Predsjednica Odbora
Gordana Sobol