Zagreb – U Hrvatskome saboru je u četvrtak u organizaciji Kluba zastupnika SDP-a održan okrugli stol o integraciji stranih radnika koji je moderirala saborska zastupnica Sanja Bježančević. Uvodno je upozorila kako Hrvatska više ne može odgađati donošenje jasne i cjelovite integracijske politike.
Na okruglom stolu sudjelovali su predstavnici Ureda pučke pravobraniteljice, Instituta za migracije, Centra za mirovne studije i Hrvatske pravne klinike, kao i predstavnici Ministarstva rada i Ministarstva obrazovanja.
Uvodno je istaknuto kako Hrvatskoj nedostaju koordinirani pristup integraciji i središnje tijelo koje bi bilo nositelj svih procesa – institucija koja bi koordinirala aktivnosti, pružala informacije ljudima koji dolaze u Hrvatsku i osigurala ostvarivanje njihovih prava. Iskustva drugih europskih zemalja pokazuju da uspješna integracija zahtijeva jasne modele i dugoročnu strategiju, dok Hrvatska još uvijek nema definirane ciljeve ni mjerljive pokazatelje uspješnosti, rečeno je na okruglom stolu. –Hrvatska mora sama sebi odgovoriti na pitanje – želimo li strane radnike, na koji način i koji je naš plan s njima. Bez toga nema ni ozbiljne politike, rekla je Bježančević.
Zamjenica pučke pravobraniteljice Tatjana Vlašić istaknula je kako je izrada integracijske politike višegodišnja preporuka njezina Ureda te da odgovor na pitanje treba li ona Hrvatskoj "vrlo jasan - da, treba". Upozorila je i da je 70 posto stranih radnika doživjelo diskriminaciju te da sustav učenja jezika nije funkcionalan, uz otežani pristup zdravstvenoj zaštiti.
Viši znanstveni suradnik na Institutu za istraživanje migracija Ivan Balabanić rekao je da Hrvatska postaje odredišna zemlja, navodeći kako je oko 80 posto stranih radnika zadovoljno dolaskom, a oko 40 posto želi ostati. Dodao je kako oko 40 posto stranih radnika ne zna svoja prava ni obveze. Naveo je i da među oko 75.000 radnika iz Azije gotovo polovicu čine Nepalci, a oko četvrtinu Filipinci.
Ivana Drobac Kern iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike rekla je da su programi učenja jezika uspostavljeni kroz sustav vaučera, ali da rezultati izostaju, kao i veći angažman poslodavaca.
Ravnatelj Uprave u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Momir Karin rekao je kako se djeca bez većih problema uključuju u obrazovni sustav, dok je kod odraslih osoba problem slab interes za učenje jezika.
Iz civilnog društva upozoreno je na pravnu nesigurnost i administrativne prepreke. Dora Palić i Lucija Koren iz Hrvatskog pravnog centra istaknule su kako se pravna pomoć stranim radnicima često pruža pro bono, kao i na problem nedovoljne informiranosti stranih radnika.
Pravnik u Centru za mirovne studije Luka Kos smatra kako je teško govoriti o integraciji kao kontinuiranom procesu, ako radnici zbog administrativnih razloga gube dozvole za boravak.
–Ako želimo humano društvo i istovremeno gospodarski razvoj, onda država mora prestati odgađati i donijeti konkretne odluke, na kraju rasprave naglasila je zastupnica Bježančević.
Zaključno je istaknuta potreba osiguravanja stabilnog boravka i uvjeta u kojima se od rada može živjeti dostojanstveno, uz pristup jeziku i javnim uslugama, a čulo se i da integracija zahtijeva prilagodbu i društva koje prima strane radnike.