Zagreb - Predsjednica Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zdravka Bušić, u Hrvatskoj matici iseljenika sudjelovala je 11. i 12. studenoga 2026. na II. konferenciji „Povijest hrvatske političke emigracije u 20. stoljeću“, na kojoj je više od dvadeset povjesničara, znanstvenika i istraživača raspravljalo o događajima, osobama i organizacijama koje su obilježile hrvatsko političko iseljeništvo.
Tijekom dva dana rasprave, ova znanstvena konferencija je po drugi put odlučila javnosti rasvijetliti značajan i vrlo kompleksan period hrvatske povijesti koji još uvijek nije dovoljno istražen, niti u javnosti objektivno prezentiran.
Organizator, Centar za istraživanje hrvatskog iseljeništva, uz suorganizaciju Hrvatske matice iseljenika, Instituta za istraživanje migracija i Hrvatskog križnog puta te uz pokroviteljstvo Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, je istaknuo kako je za razumijevanje nacionalne povijesti Hrvatske, nedvojbeno potrebno ukazati na povijest hrvatske političke emigracije i u tom smislu potaknuti sustavna, objektivna i znanstveno utemeljena istraživanja.
- Na taj način široj će se javnosti približiti ljudi, organizacije i događaji koji su obilježili hrvatsko iseljeništvo tijekom 20. stoljeća, a poznavanje njihove povijesti važno je za razumijevanje procesa koji su oblikovali današnje hrvatsko društvo i državnost, izjavio je tom prigodom dr. sc. Marin Sopta, predsjednik Centra za istraživanje hrvatskog iseljeništva.
Na konferenciji je ukazano na to da se još uvijek ne zna dovoljno o bogatoj, burnoj i često, vrlo tragičnoj povijesti hrvatskoga iseljeništva i njegovoj borbi za opstanak daleko od domovine. S jedne strane bila je to borba za fizički opstanak doseljenika, jer su nepoznavanje jezika i kulturološki šok otežavali proces asimilacije i integracije u novim sredinama, a s druge se strane radilo o borbi za očuvanje hrvatskog, vjerskog i kulturnog identiteta.
Također je istaknuto kako je povijest hrvatske političke emigracije nerijetko bila obilježena jednostranim tumačenjima, negativnim imidžem, kako u široj hrvatskoj javnosti, tako i u krugovima hrvatskih znanstvenika i znanstvenih institucija.
A upravo su činjenice ukazale, rečeno je, kako je hrvatska politička emigracija, kroz političke stranke, pokrete te istaknute pojedince u iseljeništvu, imala važnu ulogu u društveno političkim događajima koji su se odigrali u Hrvatskoj u dvadesetom stoljeću te je potrebno demistificirati njenu ulogu u dugoj borbi za neovisnost Hrvatske. Među hrvatskim iseljeništvom bilo je istaknutih političara, publicista, književnika, znanstvenika, kulturnih djelatnika koji su svojim djelovanjem pridonijeli očuvanju hrvatskog nacionalnog identiteta, jezika, kulture i političkih ideja. Tijekom konferencije dat je prikaz hrvatske političke i kulturne emigracije, kao i hrvatskog pitanja kroz povijest.
Zastupnica Zdravka Bušić je na primjeru života i rada Bogdana Radice - književnika, diplomata, profesora povijesti i doajena hrvatskog novinarstva, u 50 godina dugom iseljeništvu, ukazala kroz koje su sve faze sazrijevanja i previranja prolazili hrvatski intelektualci u iseljeništvu. Zastupnica Bušić je podsjetila: „Bogdan Radica temeljem vlastitog životnog iskustva došao je do prijelomnih saznanja koja su utjecala na njegov životni put, ali i na životni put mnogih Hrvata diljem svijeta.
Tijekom 40tih i 50tih godina prošlog stoljeća njegove su kolumne objavljivane u više od 100 američkih dnevnih novina, a među ostalim je objavio i poznati članak „Tragična pouka Jugoslavije svijetu“ 1946. godine u časopisu Reader's Digest. Poučen iskustvom velikosrpskog hegemonizma iz prve ruke, u svojim djelima iznosi stajalište da Hrvati trebaju stvoriti svoju državu i napustiti jugoslavenski državni okvir. U svojem radu „Smisao i zadatak emigracije“ navodi da „svi Hrvati u emigraciji danas stoje odlučno na načelu hrvatske samostalnosti, koja se potpuno može ostvariti samo u postojanju hrvatske države.“
- Bogdan Radica imao je doticaj s najvećim intelektualnim imenima i gibanjima koja je prenosio hrvatskoj emigraciji. U New Yorku je okupljao hrvatske intelektualce, povezivao ih je i savjetovao, promičući osjećaj za realnost i svjetske trendove. Na kraju je uspio doživjeti samostalnost Republike Hrvatske, istaknula je Bušić.
Znanstvenim pristupom povijesti hrvatske emigracije sudionici su dali svoj doprinos objektivnom prikazu djelovanja i uloge hrvatskog političkog iseljeništva, kako zbog pravednosti prema samom iseljeništvu, tako i zbog generacija koje su živjele u zabludi (bilo zbog neznanja, bilo zbog netočnih i zlonamjernih informacija), a svakako zbog povijesne istine koja će zauvijek ostati zapisana.