.png)
Vodice - Izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, voditelj Izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini NATO-a Ante Bačić, otvorio je u ponedjeljak 18. međunarodni simpozij „Protuminsko djelovanje 2022.“ čiji je ovogodišnji pokrovitelj Hrvatski sabor.
Trodnevni seminar, koji se od 2- 4. svibnja održava u Vodicama, okupio je domaće i strane stručnjake, predstavnike nadležnih državnih tijela na čelu s Damirom Trutom, ravnateljem Civilne zaštite RH, drugih pravnih osoba poput Hrvatskog centra za razminiranje (HCR-CTRO d.o.o.), predstavnike tijela lokalne i regionalne samouprave s područja županija na kojima se nalaze minski sumnjive zone, Ženevskog centra za humanitarno razminiranje, kao i veleposlanike Francuske Republike i Ukrajine u Republici Hrvatskoj.
U svom obraćanju sudionicima simpozija Ante Bačić istaknuo je sljedeće: „Unatoč proteku više od 30 godina od početka Domovinskog rata, te maksimalnom, sveobuhvatnom i kontinuiranom angažmanu države koji je rezultirao uklanjanjem mina i neeksplodiranih sredstava u najvećem mogućem opsegu, još uvijek predstoji finalizacija cjelokupnog ovog nastojanja jer procjene govore o oko 200 četvornih kilometara koje je još uvijek potencijalno minski sumnjivo.
Od početka Domovinskog rata tijekom kojega je agresor i okupator posijao nebrojen broj mina te isto tako ostavio golem broj neeksplodiranih minsko-eksplozivnih sredstava, na području Republike Hrvatske poginulo je ukupno 524 osoba, od čega je preko dvije stotine onih koji su izgubili život od mina u razdoblju od završetka Domovinskog rata naovamo.
Među poginulima je ukupno i 38 pirotehničara, dok ranjeni, teško ozlijeđeni, kao i osobe s invaliditetom dosežu ukupnu brojku od više stotina trajno unesrećenih osoba. Načelne procjene govore o više od dvadeset tisuća zaostalih mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava koje se još uvijek nalaze razasute na području ukupno 37 jedinica lokalne samouprave u okviru 7 županija.
Po razini kontaminacije u smislu obuhvata minski sumnjivih područja prednjači Ličko- senjska županija, koju slijede Karlovačka odnosno Sisačko-moslavačka županija s oko upola manjim brojem zaostalih mina. Četvrta po broju minski sumnjivih područja je Splitsko-dalmatinska županija, a na koju se nadovezuje Osječko-baranjska, dok ljestvicu zaokružuju Šibensko-kninska te Požeško-slavonska županija.
O opasnosti koja još dugo nakon rata vreba, te nažalost, još uvijek odnosi žrtve, svjedoče i dva minska incidenta samo u prošloj godini, a od kojih je, u onom prvom koji se dogodio u općini Saborsko, stradalo ukupno 7 osoba, od čega jedna smrtno.
U okviru ukupnih napora u svezi razminiranja minski sumnjivih područja na teritoriju Republike Hrvatske, pored značajnih i kontinuiranih nastojanja koje se provode na nacionalnoj razini, valja svakako izdvojiti i one projekte koji su financirani europskim novcem, pa je tako primjerice u okviru Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija 2014.-2020.“ tijekom 2021. godine započeo treći i posljednji projekt razminiranja u okviru spomenutog programa. Riječ je o projektu razminiranja jugozapadnog dijela Karlovačke županije, s „Hrvatskim šumama“ kao prijaviteljem projekta, te MUP-om RH kao partnerom, s ukupnom vrijednošću projekta od oko 230 milijuna kuna.
Podsjetnik na to koliko je predmetna domena jedno šire humanitarno pitanje koje prati brojne ratove, pa tako i one u vremenu u kojemu živimo, jest i ruska agresija u Ukrajini.
I ovdje Hrvatska koja je svoja iskustva u pogledu predmetne domene stjecala na teži način može u budućnosti ponuditi svoju pomoć Ukrajini u vidu specijaliziranih tvrtki, stručnjaka, ekspertize, ali i isporukom najmodernijih strojeva i tehnike domaćih proizvođača koji u tom segmentu svakako spadaju u sam svjetski vrh i postavljaju nove tehnološke standarde.“
Zastupnik Bačić je svoje obraćanje zaključio sa željom da svatko od okupljenih i u budućnosti nastavi davati svoj obol ovom zajedničkom nastojanju da se Hrvatska učini sigurnom od mina, te da vijesti o incidentima, pogibijama i ranjavanjima konačno postanu dijelom novinskih arhiva i kolektivne memorije države i društva, a nikako ne segment svakodnevice budućih naraštaja.