Zagreb – O osiguravanju prava djeteta na kvalitetan odnos s oba roditelja te o izazovima s kojima se u tom području susreću djeca, roditelji i institucije raspravljalo se u utorak na tematskoj sjednici Odbora za obitelj, mlade i sport. Na sjednici su uz članove tog saborskog Odbora sudjelovali i predstavnici i stručnjaci iz područja socijalne skrbi, pravosuđa, obrazovanja, zdravstva i civilnog društva.
–Pravo djeteta na oba roditelja prepoznato je u brojnim međunarodnim dokumentima, nacionalnim zakonodavstvom i stručnim standardima koji naglašavaju da je zdravi socijalni i emocionalni razvoj djeteta od osobite važnosti, uvodno je istaknula Vesna Vučemilović, predsjednica saborskog Odbora za obitelj, mlade i sport. Ipak, praksa pokazuje kako se obitelji i institucije svakodnevno suočavaju s brojnim izazovima. Dugotrajni sudski i upravni postupci, nedostatna koordinacija između nadležnih sustava, otežana komunikacija među roditeljima te različite životne okolnosti mogu dovesti do situacija u kojima dijete postupno gubi redovit i kvalitetan odnos s jednim od roditelja, a takve posljedice se najčešće prelamaju preko djece, dodala je Vučemilović.
Stručnjakinje iz različitih područja su na tematskoj sjednici otvorile i pokušale dati odgovor na brojna pitanja kao što su: ostvaruje li se pravo djeteta na oba roditelja na način koji najbolje odgovara djetetu; s kojim preprekama se susreću roditelji nakon prekida zajedničkog života; postoje li nedostaci u suradnji sustava socijalne skrbi, pravosuđa, obrazovanja i zdravstva; kako unaprijediti pravni i institucionalni okvir; koje su psihološke posljedice dugotrajnih roditeljskih sukoba i prekida odnosa s jednim roditeljem; te primjeri dobre prakse i preporuke za učinkovitiju zaštitu prava djece.
Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, klinička psihologinja i psihoterapeutkinja, primjerima iz svog dugogodišnjeg radnog iskustva u području zaštite mentalnog zdravlja djece govorila je o nezavidnom položaju i strahovima 'nevidljivog' djeteta koje se nađe između sukobljenih roditelja. –U sustavu obraćamo više pažnje na oba roditelja, koji imaju alate da se zaštite, umjesto na samo dijete koje je izloženo rascjepu na jednog dobrog i na drugog lošeg roditelja, što se u njihovom kasnijem životu reflektira na sve buduće odnose i situacije. Dijete se tako nerijetko svrsta na stranu jednog roditelja koji svoj odnos uvjetuje pruženom ljubavi. Takva djeca vrlo često su u riziku da razviju granični poremećaj ličnosti. Neopravdani prekid odnosa treba prepoznati kao razvojni problem djeteta, koji zahtijeva pravovremenu intervenciju. Potrebno je dakle procijeniti što takav prekid djetetu zapravo znači, a djetetova prava ne mogu čekati pristanak oba roditelja da ih počnu poštivati, među ostalim je navela Buljan Flander koja je preporučila uvođenje takozvanog 'case menadžera' koji dijete prati od ulaska u sustav i vodi računa o tome da postupci ne traju predugo, poštujući činjenicu da je djetetovo pravo iznad roditeljskih prava.
Prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac s Katedre za obiteljsko pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta smatra da su skrb i odgovornost oba roditelja, bilo bračnog ili izvanbračnog, potrebno gledati kroz prizmu prava i interesa svakog djeteta, a ne privilegije roditelja, o čemu govori i Konvencija o pravima djeteta. Korać Graovac osvrnula se i na izmjene Obiteljskog zakona u proteklih 30-ak godina, kojima se uloga roditelja mijenjala od zajedničkog do samostalnog ostvarivanja roditeljske skrbi za dijete, model koji je zamišljen za manjinu visokokonfliktnih roditelja, bez provjere je li zajednička skrb za dobrobit djeteta. Pozitivnim je ocijenila pravno shvaćanje Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu iz 2019. godine kojim je, protivno zakonu, moguće ostvarenje zajedničke roditeljske skrbi kod roditelja koji trajno ne žive zajedno i onda kada to nije sporazumno uređeno planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz čl. 106. Obiteljskog zakona, ili sporazumom roditelja postignutim tijekom sudskog postupka, kada je to u najboljem interesu djeteta. –Očito naši suci prate Konvenciju o pravima djeteta i sude u skladu s Ustavom na temelju zakona i međunarodnih ugovora koje je Republika Hrvatska ratificirala, zaključila je Korać Graovac te dodala kako takve odluke zahtijevaju zrelost i hrabrost sudaca uz stalnu edukaciju u pravosuđu i u području socijalnog rada. Međutim, navedena sudska praksa nije ušla u novo zakonodavstvo doneseno od 2019. do danas, što Korać Graovac smatra propuštenom prilikom i što za posljedicu ima pravnu nesigurnost, neujednačenu praksu i revizije pred Vrhovnim sudom i činjenicu da dijete i dalje ovisi o tome hoće li se roditelji usuglasiti oko plana zajedničke skrbi.
Pravobraniteljica za djecu Tatjana Katkić Stanić potvrdila je kako pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utječu na dijete najvažnija mora biti njegova dobrobit, smatrajući kako mu se mora omogućiti aktivno sudjelovanje u postupku. –U situacijama sukobljenih strana roditelja, dijete ima pravo na apsolutnu prednost u njegovom najboljem interesu, pritom uzimajući u obzir emocionalni i psihološki, razvojni i obrazovni, participativni, identitetski, zdravstveni, vremenski te aspekt sigurnosti i zaštite prema Konvenciji UN-a o pravima djeteta, navela je Katkić Stanić. Samo u 2025. godini pravobranitelj za djecu zaprimio je 533 predstavki, od kojih 361 za ostvarivanje sadržaja roditeljske skrbi, 117 za ograničavanje ili oduzimanje prava na roditeljsku skrb i 55 za uzdržavanje. Prema podacima pravobraniteljice, pravo na izražavanje mišljenja, na zdravstvenu skrb, obrazovanje i na zaštitu privatnosti djeteta najčešće je ugroženo u slučaju narušenih roditeljskih odnosa. Ključni čimbenici koji u Europskoj uniji potiču ravnopravno roditeljstvo su jednake plaće muškaraca i žena te visoka stopa zaposlenosti majki (Indeks rodne ravnopravnosti), uvođenje neprenosivih i plaćenih očinskih dopusta i roditeljskih dopusta za očeve (Direktiva EU 2019/1158 o ravnoteži poslovnog i privatnog života) te obavezna obiteljska medijacija, za što su uspješne modele razvile zemlje poput Francuske i Belgije, koje ulažu golema sredstva u stručnjake koji pomažu roditeljima da prije suda sami sastave sporazum, čime se izbjegavaju traumatični sudski procesi.
Prema istraživanju provedenom 2023. u 17 europskih država, diljem Europe 12 posto djece u razvedenim obiteljima žive u tzv. ravnopravnom skrbništvu, 8,2 posto u neravnopravnom, a čak 79,3 posto žive u tradicionalnom skrbništvu u kojem jedan roditelj ima skrbništvo.
–Roditeljima je potrebno naglašavati kako je roditeljska skrb u pravilu zajednička, pri čemu stanovanje djeteta s jednim roditeljem ne umanjuje prava i dužnosti drugog roditelja. Stoga je nužno naglašavati značaj oba roditelja te poticati i modelirati uključivanja oba roditelja u život djeteta nasuprot odrastanju u atmosferi sukoba i neprijateljstava, zaključila je Katkić Stanić dodavši kako stručnjaci mogu pomoći roditeljima da se suoče s realnošću i prihvate promjene u obiteljskim odnosima, pružiti im emocionalnu podršku u pronalaženju rješenja koja su važna za njih same i za njihovu djecu te ih poticati na razdvajanje partnerske od roditeljske uloge. Analizirajući postojeći sustav, uočeno je kako je on reaktivan, umjesto proaktivan. Naime, stručni radnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad (HZSR) najčešće reagiraju tek kada roditelji ne uspijevaju ostvariti dogovore. Izostaje stručna procjena partnerske dinamike i spremnosti za roditeljsku suradnju s fokusom na dječja prava i interese, ali i savjetovanje usmjereno na osnaživanje roditelja i prepoznavanje rizika kako bi se kroz različite preventivne usluge i intervencije prevenirao roditeljski sukob i prepoznale potrebe djeteta. –Pravovremena stručna procjena situacije potrebna je kako bi se manipulativni roditelji prepoznali u ranoj fazi i planirale djelotvorne intervencije usmjerene na zaštitu djeteta, ustvrdila je Katkić Stanić. Prijeko potrebnima smatra češće međuinstitucionalne sastanke stručnjaka te koordinaciju i planiranje aktivnosti i mjera potrebnih prilikom prvih spoznaja o mogućoj ugrozi djeteta, donošenje privremenih mjera u nemogućnosti dogovora roditelja, kako bi se osigurala brza zaštita djetetovih prava i osiguralo žurnije postupanje sudova te edukaciju svih sudionika u postupku ostvarivanja djetetovih prava na sudjelovanje u upravnim i sudskim postupcima.
–Želimo li sačuvati dijete u fokusu, pravovremeno upućivanje u savjetovanje, obiteljska medijacija i psihoedukacija preventivna su sredstva dugotrajnih roditeljski sporova i poduzimanja mjera obiteljskopravne zaštite, zaključila je pravobraniteljica za djecu Tatjana Katkić Stanić.
Nataša Pečarević, predstavnica Odvjetničke komore, bitnim smatra da se roditeljima počevši već od obaveznog savjetovanja za parove pojasni značenje različitih postupaka te što mogu očekivati u daljnjoj fazi eventualnog sudskog postupka.
Lana Petö Kujundžić, predsjednica Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež, osvrnula se na dugogodišnje nerealizirane preporuke struke da se po uzoru na neke druge europske zemlje u Hrvatskoj uvede specijalizirani obiteljski sud i sud za mladež. Skrenula je pozornost i na nedostatak stručnih edukacija o maloljetničkom pravu za obiteljske suce, apelirajući na nadležna ministarstva da se poduzmu odgovarajuće organizacijske promjene u hrvatskom pravosuđu koje bi adresirale zaštitu djece.
Temeljem iskustva iz prakse nakon uvođenja dobrovoljne obiteljske medijacije, Vlasta Grgec Petroci iz Hrvatske komore socijalnih radnika predložila je jačanje sustava obiteljske medijacije u cilju smanjenja broja sudskih sporova i donošenja održivih sporazuma o skrbi djeteta, koji nerijetko izostaju u slučaju sporazumnih razvoda, oformljivanje educiranih timova sudaca, psihologa i socijalnih radnika na obiteljskim sudovima, sankcioniranje opstrukcije roditeljske skrbi, sudjelovanje roditelja u troškovima nadzora, poboljšanje uvjeta nadzora i uključivanje različitih stručnjaka u postupku razvoda brada roditelja djeteta.
Najveći izazov socijalnih radnika prilikom rada na ravnopravnom roditeljstvu su roditeljski sukobi visokog intenziteta, koji su dodatno obilježeni nerijetko prešućenim nasiljem u obitelji, a kako bi se što prije realizirao razvod braka, pri čemu dijete padne u drugi plan, što za posljedicu ima višestruke, ozbiljne posljedice, istaknula je predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika Štefica Karačić koja je kao otežavajuću okolnost apostrofirala dugotrajne sudske postupke. –Hrvatska u takvim situacijama, osobito kada se promatra cijeli teritorij zemlje, nažalost nema adekvatne kapacitete stručne pomoći za roditelje, dodala je Karačić rekavši da se nekritički preuzeti propisi iz drugih, razvijenijih sustava ne mogu primijeniti u postojećoj praksi koja bez snažne izravne, stručne podrške teško može biti uspješna.
O nedostatku ljudskih kapaciteta u postupku vještačenja te u provođenju mjere nadzora nad roditeljima, što za posljedicu ima višegodišnje trajanje postupka, govorila je i Valentina Vedrina Parlov, predsjednica Obiteljskog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, koja je sudionike sjednice izvijestila o značajnom porastu visokokonfliktnih razvoda i nasilja u obitelji do kraja listopada 2026. te je podržala ideju o specijalizaciji sudaca i osnivanju Obiteljskih sudova.
Martina Štabi, savjetnica za zaštitu djece hrvatskog Ureda UNICEF-a, skrenula je pozornost na dužnost institucija da roditeljima i djeci pruže podršku te kako je s obzirom na kronični nedostatak stručnjaka u sustavu potrebno sustavno promišljati kako primijeniti postojeću regulativu o pravima djeteta. Govoreći o participaciji djeteta i izražavanje mišljenja u postupcima, Štabi je navela kako su se tijekom organizirane edukacije za socijalne radnike otvorila brojna pitanja o tome kako djecu od najranije dobi na najbolji mogući način poučiti o izražavanju svog mišljenja.
Osvrnuvši se na promijenjenu organizaciju rada i opterećenost Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Tanja Žaja iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike također je potvrdila potrebu uključivanja različitih stručnjaka u postupak ostvarivanja prava djeteta u planiranju roditeljske skrbi. U pogledu nedostatka stručnih kapaciteta te zapažene mlađe dobi i radnog iskustva djelatnika u sustavu, navela je kako se kontinuirano organiziraju stručne edukacije kroz relevantne komore.
Vezano uz ranije spomenutu specijalizaciju sudova, Anita Kožul Ergarac, ravnateljica Uprave za organizaciju pravosuđa pri Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, navela je kako se uvođenje specijaliziranih obiteljskih odjela na općinskim sudovima u sjedištima županija u ožujku 2022. godine tada smatralo učinkovitijim rješenjem od uvođenja zasebnih obiteljskih sudova. –Svjesni smo problematike i vjerujemo da je tu reformu u obiteljskom sudovanju potrebno evaluirati, uzimajući u obzir različite parametre, navela je Kožul Ergarac, kao primjere spomenuvši prostornu udaljenost korisnika do mjesta suda te dugotrajnost postupaka.
Tina Eljuga, ravnateljica Centra za posebno skrbništvo, navela je kako je u prvih deset mjeseci ove godine u Centru sa 29 posebnih skrbnika zaprimljen čak 5491 predmet s još većim brojem stvarno zahvaćene djece. –Vrlo nam je bitna dobra suradnja sa sudom, jer smatramo da u kontekstu izražavanja mišljenja dijete ne treba pretjerano izlagati službenim razgovorima, nego da se oni svedu na nužnu mjeru, rekla je Eljuga koja zagovara eventualno povećanje sudskih troškova kako ne bi došlo do zlouporabe sudova u pitanjima koja roditelji mogu riješiti na jednostavniji način, a čime bi se sudovi možebitno rasteretili.
U Hrvatskoj na području zaštite prava djece i obitelji trenutačno djeluje neformalna mreža od dvadesetak udruga, a koje zakonodavac kao izvaninstitucionalne pružatelje socijalnih usluga u određenom dijelu prepoznaje kao sudionika u provedbi javnih politika. Sukladno tome je predsjednica Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo Melita Požgaj pozvala nadležne institucije da u rješavanje problema u sustavu roditeljske skrbi i njegovo poboljšanje uključe i udruge koje okupljaju brojne roditelje te da se pritom u obzir uzmu i prava i iskustva očeva. Ukazala je i na nedovoljnu informiranost roditelja o medijaciji koju smatra modelom budućnosti.
Natalija Stanković iz Udruge Djeca prva, koja djeluje više od trideset godina, ukazala je, pak, na problem nesigurnosti financiranja udruga koje djeluju u području zaštite prava djece i obitelji. Dodatno je skrenula pozornost na potrebu odgovarajućih ulaganja i uključivanje udruga u sustav ranog prepoznavanja problematičnih situacija.
Suzana Vargović iz osječke Udruge Breza, koja svojim korisnicima pruža 24-satnu skrb, upozorila je i na brojne nasilne situacije kojima su u predmetima visokokonfliktnih razvoda izloženi upravo njihovi socijalni radnici koji su potom nerijetko meta roditeljskih tužbi.
–Suočavamo se s vrlo teškim situacijama u kojima se djeca nalaze te u kojima su djeca izložena psihičkom zlostavljanju od strane roditelja, naglasila je Vargović apelirajući na razmatranje sankcija za takve roditelje.
Članica saborskog Odbora za obitelj, mlade i sport Dubravka Novak pozvala je na sastavljanje međuresornih timova stručnjaka kako bi se postojeći problemi u sustavu učinkovitije adresirali i riješili.
Prevenciju i jačanje mentalnog zdravlja djece i mladih ključnima smatra Željka Draušnik, voditeljica Službe za javno zdravstvo Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. –Moramo biti svjesni da svi imamo određenu odgovornost, kako na osobnoj, stručnoj tako i na razini institucije, naglasila je Draušnik.
–Zdravlje svakog djeteta iznimno je važno, a prevencija ključ, složila se državna tajnica u Ministarstvu zdravstva Željka Josić. –Ako tretiramo samo djecu, a roditelje ne, mislim da nećemo postići ono što zapravo želimo, a to je zdravo okruženje za naše dijete s ciljem stabilnog razvoja u osobu koja će biti bitan čimbenik u društvu, dodala je Josić koja je sudionice tematske sjednice, uz preventivne programe ministarstva, upoznala s jačanjem mreže stručnjaka za dječju i adolescentsku psihijatriju u kliničkim bolničkim centrima.
Andreja Bogdan, predsjednica Hrvatske psihološke komore, navela je kako komora trenutačno broji više od 5000 psihologa u Hrvatskoj, no tek 15 aktivnih sudskih vještaka. Kao problem je navela nezainteresiranost psihologa za rad u sustavu socijalne skrbi. Dodatno je skrenula pozornost na strah roditelja od stigmatizacije djece kojima se dodjeljuje psihološka pomoć, a što iziskuje dodatnu podršku institucija roditeljima prilikom donošenja odluka.
Anica Katačić, pomoćnica ravnateljice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, potvrdila je visok odljev zaposlenika i nedostatak zanimanja mladih stručnjaka u HZSR-u. Dodatnim problemom smatra umjetnu inteligenciju, pomoću koje stranke same pišu svoje podneske umjesto odvjetnika, a što utječe na pad produktivnosti djelatnika HZSR-a i u konačnici ide nauštrb djece, smatra Katačić.
Da je sazrelo vrijeme da se naprave ključni iskoraci, u zaključnoj riječi ustvrdila je pravobraniteljica za djecu Tatjana Katkić Stanić koja se složila i s inicijativom o tonskom snimanju sudskih sporova kako bi se sucima olakšao rad. –Ovdje smo u istom cilju, vidjeti što je zaista dobro i gdje su nam prijepori i kako ih razriješiti. Uz sve ovo, potrebno je da nam roditelji postanu partneri kako bi se pravo djeteta vratilo u fokus, zaključno je sažela Katkić Stanić.
Zahvalivši sudionicama na aktivnom doprinosu raspravi o izazovima i rješenjima u osiguravanju prava djeteta na kvalitetan odnos s oba roditelja, predsjednica saborskog Odbora za obitelj, mlade i sport Vesna Vučemilović zaključila je tematsku sjednicu informacijom kako će Odbor temeljem prikupljenih podataka pripremiti zaključke i preporuke koje će dostaviti nadležnim tijelima.