Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja je u uvodnom obrazloženju Konačnog Prijedloga zakona istaknuo da je važeći Zakon o strancima usklađen s 22 direktive, odluke te preporuke europske pravne stečevine no trenutno je potrebno izvršiti implementaciju odredbi triju direktiva koje su donesene nakon stupanja na snagu Zakona o strancima 2012. godine (Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br.1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) - tekst značajan za EGP, Direktiva 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika i Direktiva 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva).
Nadalje, predstavnik predlagatelja je istaknuo da je Ministarstvo nakon rasprave o Prijedlogu zakona, ugradilo određene prijedloge i primjedbe u Konačni prijedlog zakona i to; primjedbe Odbora za zakonodavstvo koje su bile nomotehničkog karaktera, primjedbe Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjima, te Kluba zastupnika SDP-a i Kluba zastupnika HNS-a koje su djelomično usvojene.

Članovi Odbora su se, s obzirom na primjedbe Odbora u prvom čitanju, posebno apostrofirali na odredbe članka 12. Konačnog prijedloga zakona kojima se mijenja članak 43. važećeg Zakona, a koje se odnose na kriminalizaciju odnosno dekriminalizaciju i pokušaja pomaganja pri nezakonitom prelasku državne granice.
Naime, Odbor u prvom čitanju nije podržao Prijedlog zakona, baš zbog uvođenja sankcioniranja i pokušaja pomaganja pri nezakonitom prelasku granice, te zbog toga sto je smatrao da se treba kažnjavati samo ono pomaganje i pokušaj pomaganja koji rezultira materijalnim i financijskim koristima za pomagače.
Predstavnici predlagatelja su istaknuli da su te primjedbe odbijene iz razloga što je Europska komisija već upozorila Republiku Hrvatsku da u svoje zakonodavstvo nije pravilno prenijela „Direktivu o pomaganju“ kojom se definira pomaganje neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka, a kao nepravilnost je navedeno da nije propisana odgovornost za pokušaj pomaganja, te se u slučaju nepravilnog prenošenja direktiva u nacionalno zakonodavstvo Europska komisija više neće pokretati prethodni postupak protiv država članica (tzv. pilot) već će se odmah pokretati postupak za novčano kažnjavanje.

U razdoblju između dva čitanja, Ministarstvo je zatražilo od država članica Europske unije informaciju jesu li države članice, u zakone kojima se uređuje ovo pitanje, stavile odredbe oslobođenja od odgovornosti za pomaganja koje je počinjeno iz humanitarnih razloga. Ministarstvo je zaprimilo  informaciju 20 država članica, od kojih 16 država članica nema takvu odredbu, dok četiri države članice imaju (Belgija, Finska, Francuska i Velika Britanija).
Republika Hrvatska je iskoristila mogućnost propisati oslobođenje od odgovornosti za pomaganje koje je počinjeno iz humanitarnih razloga, što je i učinjeno u Konačnom prijedlogu zakona.

Nadalje, vezano za predložene izmjene članka 9. Konačnog prijedloga zakona, kojima se mijenjaju odredbe članka 38. predmetnog Zakona, Ministarstvo iste nije prihvatilo, već je ostalo pri stajalištu da se saslušavaju samo državljani treće zemlje koji su maloljetnici bez pratnje.

Članovi Odbora su se posebno osvrnuli na odredbe članka 79. Konačnog prijedloga zakona kojima se dodaje članak 138.b  - Smještaj maloljetnika i obitelji u centru, odnosno stavak 2. predmetnog članka kojim bi bilo potrebno jasnije propisati da se maloljetni stranac bez pratnje i maloljetni stranac u pratnji članova njegove obitelji mogu smjestiti u centrima za zadržavanje samo ako nije moguće odrediti jednu od blažih mjera iz članka 132., te da se smještaj u centre može odrediti samo na najkraće moguće vrijeme. Ujedno, članovi Odbora su tražili i podatak koliko djece bez pratnje (državljana trećih zemalja)  se trenutno nalazi u domovima za nezbrinutu djecu i domove za odgoj djece i mladeži, s obzirom da tamo postoji velik rizik za njihovo zlostavljanje i s obzirom da su tamo nezaštićena.

Predstavnici predlagatelja su istaknuli da pitanje smještaja djece bez pratnje u domove za nezbrinutu djecu i domove za odgoj djece i mladeži nije u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova, već Ministarstva demografije, obitelji, mladih i socijalne politike, te da je trenutno u Republici Hrvatskoj oko 50-ero djece bez pratnje.

Posebice je istaknuto da je s odredbama članka 138. b Republika Hrvatska  uskladila svoje zakonodavstvo s Direktivom 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom.

Nakon provedene rasprave, sa 7 glasova „za“ i 4  glasa „suzdržan“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru donošenje 

ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA.

 Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
 Ranko Ostojić