.png)
Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora održao je u utorak 24. studenog 2009. godine tematsku sjednicu (28. sjednicu Odbora) povodom desete obljetnice obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.
Na ovaj način se i Hrvatski sabor uključio u kampanju Interparlamentarne unije – Parliaments take action on violence against women. Tema sjednice bila je "Život i problemi žrtava nasilja nakon izlaska iz skloništa".
U radu tematske sjednice sudjelovale su saborske zastupnice, pravobraniteljice za djecu i za osobe s invaliditetom, predstavnice i predstavnici nadležnih ministarstava, županijskih povjerenstava za ravnopravnost spolova te nevladinih udruga i skloništa koja skrbe o žrtvama nasilja u obitelji.
Uvodna izlaganja o temi održale su predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora Gordana Sobol i ravnateljica Caritasovog doma za žene i djecu – žrtve obiteljskog nasilja Rijeka sr. Suzana Samardžić.
Na početku uvodnog izlaganja predsjednica Odbora je naglasila da Odbor za ravnopravnost spolova od svog osnivanja gotovo svake godine tematskom sjednicom obilježava Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Ove godine izabrana je tema koja rijetko u raspravama dobiva mjesto koje zaslužuje.
Predsjednica Odbora istaknula je potrebu za pokretanjem šire akcije koja bi obuhvatila tretman žrtava nasilja nakon izlaska iz skloništa koji do danas nije adekvatno riješen. Upozorila je na zabrinjavajuću statistiku MUP-a prema kojoj su u prvih devet mjeseci ove godine podnesene 14.162 prijave zbog nasilja u obitelji, dok je tamna brojka sigurno višestruko veća.
Nadalje, broj skloništa za žrtve nasilja u obitelji nedostatan je, a već postojeća skloništa imaju velikih poteškoća u osiguravanju kontinuiranog financiranja. Ženama nad kojima je izvršeno nasilje na raspolaganju stoji svega 16 skloništa sa 329 mjesta u Republici Hrvatskoj.
Također je istaknula kako su skloništa samo privremena mjera jer je mogućnost smještaja u skloništu vremenski ograničena. Nakon izlaska iz sigurnosti skloništa (gdje se korisnicama pružaju usluge smještaja, prehrane, brige o zdravlju, psihosocijalnog i pravnog savjetovanja) žrtve nasilja suočene su s novim problemima.
Nadalje, Nacionalnim planom za poticanje zapošljavanja omogućuje se sufinanciranje zapošljavanja, između ostalih nezaposlenih kojima prijeti socijalna isključenost – i žrtvama obiteljskog nasilja. Međutim, na taj je način zaposlen vrlo mali broj žena-žrtava nasilja.
U svom uvodnom izlaganju sr. Suzana Samardžić (ravnateljica Caritasovog doma za žene i djecu – žrtve obiteljskog nasilja Rijeka) identificirala je pet najčešćih problema s kojima se žene žrtve nasilja susreću. To su: odnos sudova prema žrtvama, nemogućnost stambenog zbrinjavanja nakon napuštanja skloništa, problemi pri zapošljavanju, neostvarivanje prava na dječji doplatak po posebnim uvjetima te nemogućnost utvrđivanja stupnja invaliditeta koji je posljedica zlostavljanja.
Sr. Samardžić je naglasila da žene teško ostvaruju pravo na uzdržavanje djece, brakorazvodne parnice traju predugo, psihosocijalni tretman nasilnika je gotovo nepostojeći i sve to dodatno traumatizira ženu. Poseban problem je ženina financijska ovisnost o partneru. Kada napusti nasilnog partnera često ostaje bez ikakvih prihoda. Žene teško mogu pronaći podstanarski stan (ili nemaju sredstava ili stanodavci ne žele iznajmiti stan žrtvi nasilja). Nemogućnost ostvarivanja već tog prvog koraka potrebnog za normalan život ženu-žrtvu nasilja može vratiti zlostavljaču. Iznijela je uvjerenje da je nedopustivo da žene žrtve nasilja nemaju prednost prilikom dobivanja socijalnih stanova. Jedan od prioriteta svakako mora biti stambeno zbrinjavanje žena i djece nakon njihova izlaska iz skloništa. Sljedeći problem na koji žene-žrtve nasilja nailaze je zaposlenje. Poslodavci ne žele zapošljavati samohrane majke žrtve nasilja.
Nadalje, sr. Samardžić je predložila da se djeci žena žrtava nasilja omogući dječji doplatak neovisno o cenzusu.
Predsjednica Odbora dodala je kako je na svoje zastupničko pitanje u kojem je ukazala na navedeni problem, dobila odgovor nadležnog ministarstva: da bi takve iznimke "narušile koncept dječjeg doplatka" te da ih nije moguće uvesti.
Sr. Suzana Samardžić kao jedan od problema navela je i činjenicu da žene koje su dugi niz godina trpjele psihičko i fizičko nasilje imaju ozbiljne zdravstvene posljedice. Dio korisnica Caritasovog doma boluje od PTSP-a i umanjena im je radna sposobnost. Zbog toga se predlaže da se utvrdi invalidnost žrtava nasilja te im se omogući da ostvare pravo na naknade koje iz invalidnosti proizlaze.
Obje uvodničarke zaključile su da je potrebna šira koordinacija svih nadležnih institucija, kako bi se žrtvama nasilja osigurala podrška da se nakon izlaska iz skloništa, integriraju u život svoje lokalne zajednice.
U raspravi koja je uslijedila iznesen je čitav niz iskustava iz prakse. Sudionice su iznosile svoja iskustva vezana uz rad s ženama žrtvama nasilja. Iako se nasilje događa bez obzira na obrazovanje, status i porijeklo, navedeno je da gotovo 80% štićenica skloništa čine žene koje su slabo obrazovane. Radi se o ženama koje su se rano udale te su iz očevog patronata prešle u suprugov, koje nikada nisu radile i ne posjeduju imovinu. Istovremeno se tim ženama događa da ih u slučaju nasilja odbacuje i vlastita obitelj. Da bi te žene osigurale životnu egzistenciju za sebe i svoju djecu nužna im je pomoć u pronalasku zaposlenja.
U raspravi su također su predložena i moguća rješenja. Sudionice rasprave suglasile su se da je rješenje u osposobljavanju žrtava za samostalan život, prvenstveno kroz stjecanje financijske neovisnosti, za što im je nužna podrška društva.
Izdvojeni su problemi s kojima se susreću žene s invaliditetom koje su često dvostruko diskriminirane. Također je skrenuta pozornost na specifične situacije s kojima se susreću žene iz manjih sredina.
Članica Odbora Mirela Holy predložila je intenzivnije uključivanje muškarca u ovakve rasprave i projekte čime bi se pojačala poruka društvu. Sugovornice su se osvrnule i na novi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji kao i na primjenu važećih međunarodnih konvencija o ovom problemu.
Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak istaknula je kako je upravo u proceduri utvrđivanje liste oštećenja te naknade vezane uz njih, a koja će sada obuhvaćati i psihička, duševna i mentalna oštećenja i bolesti. Pravobraniteljica je također navela da je i Ured pravobraniteljice zaprimio pozive žena s invaliditetom kao i njihovih obitelji koji su prijavljivali nasilje te napomenula da postoji poseban SOS telefon za pomoć osobama s invaliditetom koje su žrtve nasilja.
Članica Odbora Vesna Škulić ustvrdila je da je tek mali broj skloništa prilagođen ženama s invaliditetom te da su one višestruko pogođene problemom nasilja jer se nemaju kome obratiti te su najčešće u potpunosti ovisne o svom partneru ili skrbniku.
U raspravi je istaknuto da je potrebna dodatna senzibilizacija lokalnih vlasti koje često smatraju da ne trebaju sudjelovati u financiranju skloništa niti u bilo kojem obliku pomagati uključivanje žena žrtava nasilja u život zajednice. Također se ističe potreba koordiniranog pristupa u rješavanju problema svih koji su uključeni u rješavanje problema nasilja u obitelji.
Predsjednica Odbora najavila je da će se sve ideje izrečene na ovoj tematskoj sjednici uobličiti te proslijediti relevantnim institucijama kao smjernice za djelovanje. Također je najavila je i osnivanje radne grupe pri Odboru koja bi sastavila nacrt prijedloga zakona o trajnom financiranju skloništa kako bi se omogućila njihova održivost.
Predsjednica Odbora
Gordana Sobol