Zagreb – Klub zastupnika SDP-a u Hrvatskom saboru bio je domaćinom okruglog stola “25 godina drugog mirovinskog stupa”. Pokrovitelj i moderator rasprave bio je predsjednik saborskog Odbora za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo Mišo Krstičević.
Uz skoru obljetnicu stupanja na snagu djelomične privatizacije mirovinskog sustava, Krstičević je potrebu evaluacije njezinih objektivnih dosega ilustrirao dvjema nedavno objavljenim činjenicama.
- Obavezni mirovinski fondovi u Hrvatskoj izgubili su u ožujku 2026. točno 604,4 milijuna eura. Bankari i fond-menadžeri kažu da je kriv Trump koji je zaratio s Iranom. Nedavno se također pokazalo da su mirovinski fondovi u posljednjih pet godina, kada se oduzme inflacija, zaradili nula eura. Krstičević je nadalje kazao: „Ne znam je li i za to kriv Trump ili iranske mule, ali mislim da je krajnje vrijeme da se i mi zapitamo možemo li mirovinski sustav popraviti tako da bolje služi hrvatskim umirovljenicima, a manje menadžerima stranih banaka, fondova i mirovinskih osiguravajućih društava?“
Uvođenje drugog stupa najviše su kritizirali Gojko Bežovan, umirovljeni profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Željko Garača, profesor emeritus Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i Milivoj Špika, predsjednik Bloka umirovljenici zajedno (BUZ), dok su privatne mirovinske fondove najviše branili Danijel Nestić, znanstveni savjetnik u trajnom izboru, predstojnik Odjela za tržište rada i socijalnu politiku Ekonomskog instituta u Zagrebu, bivši ministar Rada i mirovinskog sustava iz redova SDP-a Mirando Mrsić te predsjednik stranke Glas Stanko Borić.
U raspravi su, uz nazočnost saborskih zastupnika oporbe, sudjelovali i Ivo Jelušić, predsjednik Foruma seniora SDP-a te Milan Radulović iz SDP-ovog Savjeta za odnose sa sindikatima, rad, mirovinski sustav i socijalnu politiku.
Gojko Bežovan je izrazio nezadovoljstvo time što pokrovitelj rasprave o mirovinskom sustavu nije matični Odbor, odnosno što saborska većina ovakvu raspravu pokušava izbjeći.
- Kakva je to mirovinska reforma bila, kada se i dalje dominantno ulaže u državne obveznice? Znači država i dalje posuđuje sama sebi preko posrednika koji mu to skupo naplaćuje, konstatirao je Bežovan, dodajući da se prije 25 godina radilo o financijalizaciji mirovina i kolonizaciji predvođenoj Svjetskom bankom, što je usporedio s aktualnom “kolonizacijom” u ime OECD-a.
Mirando Mrsić je kritizirao kritičare drugog stupa da zastupaju “nacionalizaciju”. -Ne želim da se to vezuje za SDP, unutar stranke nismo o tome raspravljali, istaknuo je Mrsić. Kritičari drugog stupa su odlučno opovrgnuli Mrsićeve kritike, podsjećajući da je “nacionalizaciju” spomenuo jedino on – i Stanko Borić, istini za volju – dok oni samo smatraju da uplate u privatne mirovinske fondove ne trebaju biti obavezne, a svatko treba sam odlučiti što s dosad uplaćenim iznosom.
Željko Garača je istaknuo da treba govoriti o privatizaciji mirovinskog sustava, jer je upravo privatizacija, smatra, jedan od glavnih problema mirovinske reforme. -Ovo je jedna od najsuptilnije provedenih, ali i jedna od najtragičnijih privatizacija u Hrvatskoj, rekao je Garača.
Krstičević je za raspravu ponudio pitanja u kolikoj mjeri je uvođenje drugog stupa bilo uspješno u poboljšanju ekonomskog položaja umirovljenika, u fiskalnom rasterećenju države i ublažavanju efekata starenja stanovništva te poboljšanju makroekonomske strukture, odnosno ulaganju u proizvodne djelatnosti.
Garača je odgovorio da je danas svima jasno, da je djelomična privatizacija mirovinskog sustava podbacila na sva tri plana, na kojima je najavljivala pozitivne učinke. - Mirovinska reforma predstavlja najveću zapreku za bolje mirovine sadašnjih i budućih umirovljenika, istaknuo je Garača, dodajući da nije ni čudo da velika većina umirovljenika koristi mogućnost povratka u prvi stup, a i oni koji to ne čine, tako odlučuju samo zbog “mamca” jednokratne gotovinske isplate dijela ušteđevine. Kada bi se obavezne uplate u drugi stup obustavile, izračunao je Garača, sadašnje mirovine bi mogle porasti za 30 posto.
-Ništa se loše nije dogodilo, nikakvi novci nisu izgubljeni, rekao je Danijel Nestić, dodajući da je suština mirovinske reforme bila u tome da je sadašnja generacija odlučila dio novca staviti sa strane i štedjeti za mirovinu, što cijeli sustav štiti od nepovoljnog omjera zaposlenih i umirovljenika.
Krstičević je rekao da “kada se problem privatizacije mirovina očisti od svih površinskih nečistoća neoliberalne ideologije, u temelju mirovinske reforme ostaje pogrešna pretpostavka da nas individualna štednja nekako bolje štiti od starenja stanovništva.
Kako je kazao Krstičević, radi se o okladi da će, ako fondovi dodaju samo dio profita, biti sve u redu. Međutim, danas svatko, tko je doživio barem jednu veliku krizu ili inflaciju zna da nije tako, a u 40 godina radnog staža, kako stvari idu, takvih kriza može biti zaista puno.
- Mirovinska reforma zaista ima tri stupa, zaključio je u svom izlaganju Garača, a oni se zovu trošak, šteta i zakidanje, pojašnjavajući da se ovo posljednje odnosi na mirovinska osiguravajuća društva, MOD-ove o kojima se, nažalost, slabo raspravlja, dok se o makroekonomskim podbačajima privatizacije mirovina govori najmanje.