Zagreb – Govor mržnje i zločini iz mržnje su važna i teška, ali ne i nerješiva tema i naš cilj danas nije da raspravljamo o recentnim slučajevima, nego o fenomenu koji naše društvo opterećuje već dulje vrijeme, uvodno je istaknuo predsjednik saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Milorad Pupovac otvarajući u utorak tematsku sjednicu s temom zločina iz mržnje i govora mržnje.
Tena Šimonović Einwalter, pučka pravobraniteljica, istaknula je kako je u kontekstu ove teme potrebno govoriti i o predrasudama u društvu, suzbijanju mržnje, obrazovanju, dosljednoj primjeni zakona, odgovornosti javnih aktera i učinkovitoj reakciji institucija. –Ono što je potrebno jest da danas razgovaramo o govoru mržnje u širem smislu, što uključuje i one pojave koje su nezakonite, ali i one koje je potrebno javno osuditi, iako one ne iziskuju pravne sankcije, rekla je Šimonović Einwalter naglasivši kako je po njezinom mišljenju najbolja definicija govora mržnje ona iz preporuke Odbora ministara Vijeća Europe iz svibnja 2022. godine koja govori o poticanju, promicanju, širenju ili opravdavanju nasilja, mržnje ili diskriminacije protiv osobe ili skupina osoba ili kojima se omalovažavaju zbog njihovih stvarnih ili pripisanih osobina, obilježja ili statusa, kao što su rasa, boja kože, jezik, vjera, nacionalnost, nacionalno ili etničko porijeklo, dob, invaliditet, spol, rodni identitet ili seksualna orijentacija. Pri tome, potrebno je pratiti sudsku praksu, ali i unaprijediti postojeće zakonodavstvo u smislu jasnoće i obuhvata, budući da ne sadrži bitne pojmove poput netrpeljivosti, predrasuda i mržnje.
–Trenutni problemi su prava i nejasne granice, što treba biti prekršaj, a što kazneno djelo, jer ako to nije jasno građanima, onda imamo veliki problem, dodala je Šimonović Einwalter kao drugi problem naglasivši javni prostor u kojemu se prenose nejasnoće i dezinformacije o tome što jest, a što nije zabranjeno, ali i društvene mreže i razmjeri njihovog utjecaja. Među ostalim problemima, Šimonović Einwalter spomenula je i poslove praćenja pojava govora mržnje, a koje se ne bi smjelo svoditi na puko statističko praćenje, te zaštitu žrtava i sustav prijavljivanje govora mržnje, međuinstitucionalnu suradnju u cilju očuvanja ljudskih prava, dostojanstva i jednakosti te podizanja povjerenja u institucije pravne države.
Ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan složio se kako je govor mržnje dulji niz godina rastuća pojava, osvrnuvši se pritom na virtualne manifestacije govora mržnje koje u javnom prostoru ostaju trajno prisutne. Habijan se posebno dotaknuo pristupa pojedinačne procjene žrtve, koji je unesen u procesno zakonodavstvo, kojim je osiguran individualni pristup nadležnih tijela prema žrtvama zločina iz mržnje kako bi se spriječio rizik sekundarne viktimizacije žrtve te rizik zastrašivanja i odmazde prilikom kaznenog postupka. Vezano uz zaštitu žrtava, ministar Habijan govorio je o tri razine zaštite; na razini ustanovljene Službe za podršku žrtvama i svjedocima Ministarstva pravosuđa, na razini odjela za podršku žrtvama i svjedocima pri županijskim i općinskim sudovima te na razini drugih sudionika uključenih u sankcioniranje spornih djela. Habijan se osvrnuo i na pitanje zatvorskog sustava i probacije koju kroz strukturirane programe provode psihijatri, psiholozi, socijalni radnici ili socijalni pedagozi s ciljem otklanjanja nasilnog ponašanja, a koji statističkim praćenjem ukazuju na određene pozitivne pomake.
Alen Tahiri, ravnatelj Vladinog Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina i predsjednik Radne skupine za statističko praćenje zločina motiviranih mržnjom, čija izvješća se objavljuju na službenim mrežnim stranicama Ureda, smatra da postoje određeni legislativni i normativni nedostaci, upozorivši osobito na potrebu prevencije govora mržnje i zločina iz mržnje kroz obrazovni sustav. –Od 2022. Ured je kroz svoje aktivnosti za suce, sudske savjetnike, policajce, zamjenike državnih odvjetnika diljem Hrvatske educirao 200-tinjak djelatnika, dodao je Tahiri.
Profesorica s Pravnog fakulteta u Zagrebu i članica Radne skupine za statističko praćenje zločina iz mržnje Iris Goldner Lang navela je kako je djelovanje institucija, posebice sudova, po svojoj prirodi reaktivno. –Na razini države i cijelog društva, međutim, imamo odgovornost djelovati proaktivno i preventivno, prvenstveno kroz obrazovanje i oblikovanje stavova i ponašanja, naglasila je Goldner Lang. –Nedavni incident navijača Torcide otvara ozbiljna pitanja društvene klime, budući da riječ nije o pojedincu, nego o cijeloj skupini osoba koja je izvikivala antisemitske poruke. Bitno je da se ne pretvorimo u društvo promatrača, u kojemu se govor mržnje tolerira ili postane društveno prihvaćen. Stoga je obrazovanje ključni mehanizam za poticanje kritičkog promišljanja, prepoznavanje predrasuda i spremnosti na reagiranje kada svjedočimo govoru mržnje. Svi trebamo prepoznati našu osobnu odgovornost i odgovornost različitih organizacija, zajednica i skupina kojima pripadamo, istaknula je Goldner Lang s trima preporukama: da se u nastavne i izvannastavne aktivnosti sustavnije uključe povijest antisemitizma i suvremeni oblici diskriminacije te kritička analiza stereotipa i predrasuda, s naglaskom na osposobljavanje mladih za prepoznavanje govora mržnje i za odgovorno reagiranje; da se razvije sustavna suradnja s organizacijama, uključujući navijačke organizacije, s edukativnim programima usmjerene na mlade; i da se još detaljnije i obuhvatnije upotpune postojeći statistički podaci.
Tihomir Ponoš, također član Radne skupine, podsjetio je na nedavno istraživanje političkih kompetencija koje je proveo zagrebački Institut za društvena istraživanja, prema čijim rezultatima 50 posto mladih obuhvaćenih istraživanjem nepotrebnim smatra kažnjavanje izvikivanje ustaškog pozdrava u javnosti. –U svemu tome obrazovanje nije svemoćno, ali je važno, slaže se Ponoš upozorivši na razlike u političkim kompetencijama učenika strukovnih škola i gimnazijalaca. –Čini mi se da se zanemaruje činjenica da su škole ne samo obrazovne, nego i odgojne ustanove, dodao je Ponoš.
Tatjana Holjevac, zamjenica pravobraniteljice za djecu, potrebnom smatra djelotvornu, pravovremenu i učinkovitu zaštitu svakog djeteta od svih oblika nasilja, diskriminacije i ponižavajućeg postupanja. Izvijestila je o 2805 prijavljenih slučajeva povrede prava djece u 2025., što je gotovo 16 posto više nego prethodnih godina. Od toga, 537 prijava odnosilo se na nasilje nad djecom i zanemarivanje, 40 prijava na diskriminaciju, od čega je 30 prijava bilo povezano s odgojem i obrazovanjem. –Navedene prijave ne predstavljaju govor mržnje, ali ukazuju na važnost sustavne zaštite djece od nasilja i diskriminacije te da se svaka prijava ozbiljno razmotri i pravovremeno na nju reagira. Pritom je važna sustavna prevencija diskriminacije i govora mržnje u odgojno-obrazovnom sustavu čiji djelatnici moraju imati odgovarajuća znanja i kompetencije za rano prepoznavanje takvih pojava, razumjeti obveze i postupke i pružiti podršku djetetu koje je takvim pojavama izloženo, naglasila je Holjevac upozorivši na potrebu sustavne edukacije i razvoj učinkovitih mehanizama za prijavljivanje, evidentiranje i praćenje takvih pojava kao i postupanja nadležnih tijela. S obzirom na različite oblike nasilja i diskriminacije nad djecom na društvenim mrežama, ukazala je i na potrebu razvoja digitalne pismenosti kako djece tako i odraslih.
Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova se u svom djelokrugu rada tematikom govora mržnje i zločina iz mržnje dominantno bavi u kontekstu pojavnosti nasilja nad pripadnicima LGBTiQ zajednice, izvijestio je Kristijan Kevešević, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Ukazao je na zabrinjavajući porast netrpeljivosti i uznemiravanja navedenih osoba, a što ostavlja prostor za sve veću pojavnost zločina iz mržnje. Porast negativne retorike usmjerene prema LGBTiQ osobama Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova bilježi od 2022. godine. Kevešević je usto ukazao na pasivno i neodgovarajuće postupanje državnog odvjetništva i loše penalne politike, unatoč podastrijetim dokazima. Svoje izlaganje završio je stavom kako je sukladno preporukama strategije Europske komisije na nacionalnoj razini potrebno donijeti akcijske planove za ravnopravnost LGBTiQ osoba.
Nino Habun, pomoćnik voditelja Službe terorizma u Ministarstvu unutarnjih poslova, predstavio je kretanje zločina iz mržnje u Hrvatskoj na temelju podataka prikupljenih u posljednjih pet godina. Službena statistika u pogledu zločina iz mržnje pokazuje oscilirajući trend od 2020. godine sa 87 zabilježenih djela, 2021. sa 101 djelom, 2022, sa 51 djelom, a u protekle tri godine s oko 75 djela godišnje. Podaci za prvih devet mjeseci 2026. govore o 79 kaznenih djela, što upozorava na novi trend rasta. Među kaznenim djelima u praksi dominiraju prijetnje, fizičko nasilje i oštećenje tuđe stvari, a kao motiv dominira nacionalno porijeklo žrtve, pri čemu su žrtve uglavnom muškarci, a što se može povezati s priljevom stranih radnika. Kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju također je u porastu, osobito u 2025. godini s čak 57 posto u odnosu na 2024. Habun je također upozorio na Internet i društvene mreže kao primarnu platformu za širenje netrpeljivosti i mržnje, putem kojih je počinjeno čak 64 posto kaznenih djela u 2025. godini. Skrenuo je pozornost i na problem pravne regulacije navedenih kaznenih djela počinjenih putem interneta, s obzirom na činjenicu da većina platformi sjedište ima u Sjedinjenim Američkim Državama.
Momir Karin, ravnatelj Uprave za potporu i unaprjeđenje sustava odgoja i obrazovanja Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, također je ukazao na virtualni svijet kao najvećem izazovu u sprječavanju mržnje i nasilja među djecom i mladima. S ciljem prevencije je protekle godine u osnovnim školama zabranjena uporaba osobnih mobilnih telefona učenika te je uređeno korištenje IT tehnologija i mobilnih uređaja u srednjim školama. Povratne informacije na donesene pravilnike dobre su, čak i od strane samih učenika. Preventivni programi provode se i u izvannastavnim aktivnostima, pri čemu se potiče rad udruga, a Ministarstvu aktivno sudjeluje u nacionalnim programima sprječavanja nasilja u školama.
Voditelj Odjela za nadzor i analizu medijskih sadržaja Agencije za elektroničke medije Stanislav Bender govorio je o izazovima s kojima se Agencija suočava, preciznije regulatornoj asimetriji i fragmentiranoj nadležnosti u informacijskom prostoru. Osvrnuo se i na problem legitimiteta kod ograničavanja govora. –Suočeni smo s kontradiktornom zadaćom: kazni ih pa ih pusti. Ako počinitelje kaznimo, onda nam stavljaju prigovor cenzure, a ako ih pustimo, onda nas pitaju zašto smo ih pustili, pojasnio je Bender. Također je naglasio kako platforme nisu urednici. –Društvene mreže nisu mediji u smislu Zakona o medijima jer nemaju urednički oblikovan sadržaj. Kao posrednici uživaju ograničenu odgovornost. Mogu reagirati tek nakon što saznaju za nezakonit sadržaj, što je ustvari temeljna asimetrija u odnosu na nakladnika medija, smatra Bender. Uzimajući u obzir algoritamsko pojačavanje i jurisdikciju prema poslovnom nastanu velikih platformi u SAD-u i Irskoj, svi regulatori u Hrvatskoj po pitanju interneta i društvenih platformi imaju ograničenu mogućnost djelovanja.
Milorad Pupovac, predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, priznao je problem nejasnih kriterija u procjenjivanju slobode govora, kojima unatoč je od ključnog značaja u javnom prostoru poduzeti sve što je moguće kako bi se društvene anomalije korigirale, uključujući podršku regulatora i urednika, a kako se društvo ne bi izložilo relativizaciji kriterija slobode govora od slučaja do slučaja.
Izvršni koordinator udruge Zagreb Pride Ivan Adam Šestan govorio je o zabilježenim slučajevima zločina iz mržnje, diskriminacije i nasilja nad pripadnicima LGBTiQ zajednice. Šestan usto navodi kako je broj zabilježenih djela u udruzi veći od podataka koje je objavio MUP. Jednako tako smatra da je određeni broj djela zločina iz mržnje od strane MUP-a blaže kvalificiran kao djelo remećenja javnog reda i mira, dok je za neke slučajeve udruga, prema njegovim riječima, bila prisiljena obratiti se Europskom sudu za ljudska prava. Šestan je stava da neodgovarajuće postupanje hrvatskih institucija za posljedicu ima gubitak povjerenja LGBTiQ zajednice.
Saša Milošević, generalni sekretar Srpskog narodnog vijeća (SNV), osvrnuo se na dvostruko veću pojavnost etnički motiviranog nasilja nad pripadnicima srpske zajednice u Hrvatskoj u 2025. u odnosu na godinu ranije. SNV je zabilježio i 51 slučaj vandaliziranja imovine, uglavnom spomeničke baštine iz drugog svjetskog rata. Milošević je nadalje spomenuo i ometanje kulturnih festivala, prijetnje novinarima i uzvikivanje ustaškog pozdrava u Sabornici, a prigovorio je i policiji i državnom odvjetništvu za nedostatno i nevoljko postupanje, a sudovima na predugačkim postupcima i preblagim kaznama. –Govor mržnje je za previše ljudi postao normalnim načinom komunikacije, jer su politike i slabe, i iznuđene i neiskrene. Potrebno je da mediji i operateri preuzmu svoj dio odgovornosti u rješavanju ovog problema i počnu određivati granice, osobito u pogledu komentara čitatelja, smatra Milošević.
Osvrnuvši se na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sabalić protiv Hrvatske, Ivan Novosel, izvršni direktor Kuće ljudskih prava, smatra da procesuiranje djela zločina iz mržnje ne funkcionira dobro. –Žrtve zločina iz mržnje su marginalizirane manjinske skupine koje ne vjeruju sustavu, nego vjeruju udrugama i drugim pripadnicima svoje skupine, kao društveni problem naglasio je Novosel. Također smatra kako unatoč pozitivnim primjerima suradnje s institucijama iz prakse ne postoji sustavna edukacija i timski rad svih nadležnih tijela. –Kako mislite aktivno raditi na razbijanju stereotipa, ako osobe iz sustava niste izložili osobama iz LGBTiQ zajednice ili stranim radnicima koje su žrtve zločina iz mržnje kako bi čuli njihova iskustva, zapitao je Novosel i dodao kako su Nacionalni plan za ljudska prava i Nacionalni plan za ravnopravnost spolova dokumenti koji na operativnoj razini ne donose promjenu, jer operativna razina ne funkcionira. –Radna skupina za statističko praćenje zločina motiviranih mržnjom je tijelo s kojim se Hrvatska na europskoj razini mogla ponositi, no ona se u praksi prerijetko sastaje i nije dovoljno agilna, smatra Novosel predloživši da se rješavanje problematike zločina iz mržnje i govora mržnje institucionalno objedini i digne na višu političku razinu.
Predstavnica Centra za mirovne studije Lucija Mulalić osvrnula se na probleme diskriminacije te verbalnog i fizičkog nasilja s kojima se strani radnici svakodnevno susreću u Hrvatskoj. –Migrantske zajednice prve su na meti. Govor mržnje i zločin iz mržnje potrebno je promatrati u širem kontekstu suzbijanja rasizma. Iz iskustava drugih europskih zemalja potrebno je zaključiti da nas integracija, koja ne uključuje sustavno suzbijanje društvenog i institucionalnog rasizma, neće dovesti daleko, istaknula je Mulalić pozvavši na otvaranje prostora i mehanizama u kojima će migrantske zajednice moći progovoriti o svojim iskustvima nasilja bez straha, čak i kada nam je to kao društvu neugodno.
Glavna tajnica Hrvatskog novinarskog društva (HND) Melisa Skender govorila je o zastrašivanju i prijetnjama upućenima novinarima nakon izvještavanja o nedavnom incidentu članova Torcide. HND vodi pretraživu bazu podataka o prijetnjama i napadima na novinare od 2014. godine. Samo ove godine zabilježeno je 26 napada i prijetnji novinarima, dok je stvarna brojka vjerojatno veća, budući da se sve prijetnje i napadi ne prijavljuju HND-u, smatra Skender. –Posebno se ističu nacionalistička i etnička stigmatizacija novinara, koja ne služi argumentiranoj ocjeni njihovoga rada, nego njihovim proglašavanjem neprijateljima vlastite države. Samo u posljednje dvije godine zabilježeno je osam fizičkih napada na novinare, što pokazuje koliko je tanka granica između govora koji potiče neprijateljstvo i konkretnog ugrožavanja nečije sigurnosti, ističe Skender. –Teme zbog kojih novinari često postaju mete su izvještavanje o ratnim zločinima, odnosu prema srpskoj nacionalnoj manjini, ustaštvu i povijesnom revizionizmu i drugim pitanjima o kojima demokratsko društvo mora moći otvoreno raspravljati. Kada negativno etiketiranje novinara dolazi s pozicija političke moći, ono može dodatno legitimirati negativno ponašanje prema novinarima i potaknuti nove napade, vjeruje Skender. Tijekom 2026. zabilježeno je nekoliko slučajeva kada su lokalni političari prozivali novinare zbog kritičkog izvještavanja, pritom dovodeći u pitanje buduću suradnju s lokalnim medijima, navela je Skender dodavši kako takve situacije nužno dovode do ušutkavanja javne rasprave i autocenzure.
Zastupnica Dubravka Novak problem relativizacije zločina iz mržnje i govora mržnje, između ostaloga, smatra sredstvom održavanja vladajućih na vlasti. –Svaki izostanak osude govora mržnje od strane osoba na javnim dužnostima ustvari znači prešutno odobravanje, naglasila je Novak i dodala kako bi sve nadležne institucije trebale biti usklađene i javnosti poslati jasnu, nedvosmislenu poruku kako je nasilje prema nečijem identitetu kazneno djelo koje se najstrože sankcionira. –Ne možemo očekivati da se građani osjećaju sigurno, ako pravosudni sustav zatvara oči, a tolerancija, empatija, razumijevanje ljudskih prava i ustavnih vrijednosti uče se od malih nogu, zbog čega nam je građanski odgoj nužan, zaključila je Novak.
Zastupnica Draženka Polović smatra da svjedočimo snažnoj i opasnoj ekstremizaciji mladih ljudi u društvu. –Institucije ove zemlje jasno i nedvosmisleno moraju iskazati jasnu osudu govora mržnje prema svim zahvaćenim skupinama, bez relativizacije određenih slučaja, naglasila je Polović.
Zastupnica Sanja Bježančević smatra da država mora imati jasne pravne standarde, dosljedno postupanje te posljedično pravnu sigurnost. –Umjesto toga godinama raspravljamo o istim problemima, istim simbolima, navela je Bježančević te dodala kako sloboda govora mora biti zaštićena, ali da se prijetnje i nasilje pod različitim krinkama više ne mogu tolerirati. Ključnim pitanjima u rješavanja govora mržnje i zločina iz mržnje smatra odgovornost nositelja javnih dužnosti, osiguranje cjelovitih podataka, zaštitu žrtava i prevenciju, između ostaloga, kroz sustav obrazovanja od najranije dobi djece.
Potpredsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Marko Krička nespornim smatra postojanje zakonodavnog okvira, ali ne i ustaljene sudske prakse. Osvrnuo se i na ponašanje urednika u medijima koji propuštaju ukloniti komentare koji uključuju govor mržnje upućen pripadnicima srpske nacionalne manjine.
Zastupnica Barbara Antolić Vupora najodgovornijima smatra politiku i političare koji svojim riječima postavljaju granice prihvatljivog ponašanja.
–Uz sve ovdje navedene skupine izložene govoru mržnje i zločina iz mržnje, bilježi se i sve veći broj napada upravo na žene. Usto je potrebno pratiti i kako se sve govor mržnje mijenjao kroz vrijeme, kako se mizoginija pretvorila u otvoreni poziv na nasilje prema ženama, tko su širitelji mržnje, tko je napravio okvir za dvostruke konotacije u svemu i da je sve moguće, pa da tako i metak u čelo nije prijetnja, nego da prag tolerancije javne osobe mora biti viši, zapitala je zastupnica Rada Borić upozorivši da su stvari postale sve ekstremnije. –Živimo u ambivalentnim vremenima u kojima je nasilje sve više dopušteno, zaključila je Borić.
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter u svojoj je završnoj riječi konstatirala kako su pojave govora mržnje i zločina iz mržnje evidentno u porastu te da je na svakom pojedincu i svakoj instituciji odgovornost da odluči hoće li ostati pasivnim promatračem. Od strane Ureda pučke pravobraniteljice u cilju aktivnog rješavanja spornog problema iduće godine planirano je ponovno istraživanje stereotipa i predrasuda u Hrvatskoj u sklopu jednog europskog projekta. Ured će usto, između ostaloga, nastaviti sudjelovati u radu Radne skupine za statističko praćenje zločina motiviranih mržnjom te predlagati poboljšanja u njegovu radu. Osvrnuvši se na određene sudske presude, Šimonović Einwalter pozvala je MUP i na jasno rješavanje pitanje uporabe spornih amblema i simbola.
Predsjednik saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Milorad Pupovac završno je tematsku sjednicu i izlaganja sudionika ocijenio korisnima u cilju podizanja javne svijesti o odgovornosti svakog pojedinca u društvu. Najavio je i daljnje bavljenje Odbora ovom važnom temom kako bi se pronašao način da se nadležne institucije snažnije uključe u njezino učinkovito rješavanje.