.png)
Zagreb - Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora održao je tematsku sjednicu povodom Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama. Zainteresiranim saborskim zastupnicima i zastupnicama te predstavnicima nadležnih državnih institucija predstavljen je Izvještaj o ljudskim pravima – Implementaciji hrvatskog zakonodavstva vezanog uz partnersko nasilje.
Izvještaj je posvećen ženama, a pripremile su ga Autonomna ženska kuća Zagreb, američka organizacija The Advocates for Human Rights i bugarska Gender Research Foundation. Predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Nansi Tireli uvodno je govorila o zakonodavnom okviru za borbu protiv obiteljskog nasilja. Već Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova od 2001. do 2005. godine, iz 2001., sadrži programsko područje Nasilje nad ženama, a to sadrže i nacionalne politike iz 2006. i 2011. godine. Godine 2003. Hrvatski sabor donio je Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, a 2004. je donesena Odluka o proglašenju Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama. Također, donesene su već tri nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji: za razdoblje od 2005. do 2007. godine, za razdoblje od 2008. do 2010. godine te za razdoblje od 2011. do 2016. godine. Godine 2005. usvojen je Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji s konkretnim postupcima koje državne institucije trebaju slijediti. Godine 2009. donesen je novi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji. Konačno, donesen je novi Kazneni zakon, koji stupa na snagu 1. siječnja 2013. Njime mnoga kaznena djela postaju tzv. kvalificirana ako su počinjena nad članom obitelji.
Predstavnice američke organizacije Cheryl Thomas i Rosalyn Park predstavile su Izvještaj. Među uočenim problemima najvažnijima smatraju: uhićenje žrtava kada zlostavljači tvrde postojanje psihičkog nasilja i kad žrtve postupaju u nužnoj obrani, odbacivanje kaznenih prijava nakon mirenja, nedovoljno često izricanje zaštitne mjere udaljenja nasilnika iz stana, nedostatak brzih posljedica za prekršajno i kazneno djelo nasilja u obitelji, neodgovarajuću financijsku podršku skloništima i nedostatak edukacije mnogih ovlaštenih prema Protokolu o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji.
Izvješće završava preporukama: hitna provedba politike koja nalaže dužnosnicima pravnog sustava, a posebno policiji, identificiranje primarnog agresora u slučajevima nasilja u obitelji kako bi se izbjeglo kontinuirano uhićenje žrtava partnerskog nasilja kada djeluju u nužnoj obrani, uspostavljanje sustava redovite komunikacije i suradnje koja bi uključivala sve sektore – pravosudni, policijski, kazneni, sektore socijalne i zdravstvene skrbi, obrazovni i nevladin ženski sektor kako bi se riješilo pitanje nasilja u obitelji (koordinirani odgovor zajednice). Ovi bi sektori trebali biti obvezani na redovitu komunikaciju i sastajanje kako bi unaprijedili lokalnu međusektorsku komunikaciju i koordinaciju. Prema riječima jedne od autorica Izvješća, tamo gdje postoji komunikacija, koordinacija i suradnja između svih sektora, zakon se dobro provodi.
U raspravi koja je uslijedila predstavnice nevladinih udruga ukazale su na poteškoće s kojima se suočavaju u radu sa žrtvama obiteljskog nasilja. Posebno je naglašen težak položaj i nedovoljna skrb za žene u ruralnim područjima. Također je primijećeno da bi Izvještaj bio potpuniji kada bi sadržavao i komponentu prevencije i edukacije o obiteljskom nasilju. Sjednica je zaključena najavom novih inicijativa Odbora za ravnopravnost spolova.