.png)
Zagreb – Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku u suradnji s pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom održao je u četvrtak online sjednicu u povodu Svjetskog dana prevencije dekubitusa. Izlaganjima i raspravom u okviru sjednice željelo se ukazati na trenutačno stanje na ovome području, na probleme s kojima se oboljeli i njihovi njegovatelji susreću u praksi te razmjenom iskustva doprinijeti pronalaženju mogućih rješenja u cilju poboljšanja skrbi o bolesnicima s dekubitalnim ranama.
Uz predsjednicu i članove Odbora te pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom, sjednica je okupila predstavnike Ministarstva zdravstva, Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Hrvatske liječničke komore, Hrvatskog liječničkog zbora, Hrvatske komore medicinskih sestara, Zajednicu saveza osoba s invaliditetom Hrvatske i ostale udruge osoba s paraplegijom, tetraplegijom i multiplom sklerozom.
Predsjednica Odbora Renata Sabljar-Dračevac istaknula je uvodno kako je dekubitus veliki medicinski, socijalni i zdravstveno - ekonomski problem, a njegovo liječenje zahtijeva multidisciplinarni pristup. - Nastanak dekubitalnih rana ima velik utjecaj na kvalitetu života osoba s dekubitalnim oštećenjem, a najugroženije skupine osoba su teško pokretne osobe, starije osobe, oboljeli od tetraplegije i paraplegije i multiple skleroze, kazala je Sabljar - Dračevac.
Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak naglasila je kako je važno o ovome problemu progovoriti na najvišoj razini, kao ovdje u Saboru. Osvrnula se na niz pritužbi koje pristižu njezinom uredu, a vezane su uz tretman osoba s dekubitalnim ranama u zdravstvenim ustanovama. Ukazala je isto tako na problem nedovoljnog poznavanja problema od strane obitelji pacijenta. Upozorila je kako brojnim zdravstvenim ustanovama nedostaju opći uvjeti za rad s osobama s dekubitusom, poput nedostatka opreme, pomagala, higijenskih potrepština i antidekubitalnih madraca. Dodala je također kako se i osobe koje su na kućnoj njezi susreću s problemom nabavke antidekubitalnih madraca koji se putem HZZO-a ne mogu preventivno nabaviti. Upozorila je da se velik broj osoba s invaliditetom nalazi u riziku od siromaštva i često nemaju mogućnosti nabaviti sve što im treba. – Dekubitus dakle nije samo zdravstveni, već i psihološki, sociološki i ekonomski problem, istaknula je. Smatra da velik broj pristiglih pritužbi ukazuje na izostanak koordinacije između socijalnih i zdravstvenih službi te izostanak sustavnog pristupa u prevenciji nastanka dekubitusa. Pozvala je sve ključne institucije da svaka iz svoje nadležnosti sustavno i ozbiljno pristupi promjenama i uvaži preporuke Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.
Državni tajnik Ministarstva zdravstva Željko Plazonić kazao je da Ministarstvo zdravstva naglašava koliko je važna prevencija u nastanku dekubitusa ne samo u bolničkim već i izvanbolničkim uvjetima.- Prevencija je proces koji ne uključuje samo njegu koju provode zdravstveni djelatnici u bolnicama, nego i pacijentove obitelji, liječnici primarne zaštite i patronažne sestre, kazao je Plazonić. Osvrnuo se na rad Referentnog centra Ministarstva zdravstva za rane pri KB Sestara Milosrdnica u kojem se pružaju najsloženiji oblici zdravstvene zaštite oboljelih od dekubitalnih rana. Podsjetio je da se Svjetski dan prevencije dekubitusa obilježava u niz zdravstvenih ustanova kako bi se doprinijelo dodatnoj edukaciji zdravstvenih radnika te razmijenila iskustva o kliničkim postignućima u području liječenja dekubitusa.
Državna tajnica Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marija Pletikosa također je naglasila kako je dekubitus interdisciplinarni problem i da ga tako treba liječiti. – U liječenje trebaju biti uključeni zdravstveni djelatnici, psiholozi, socijalni radnici, fizioterapeuti, a u sustavu socijalne skrbi važno je imati dobro educiran kadar, kazala je Pletikosa.
Kirurg Opće bolnice Zadar Oliver Jurić detaljno je sudionicima sjednice iznio niz podataka i činjenica o samoj bolesti, uspješnosti liječenja te statistici. Naglasio je kako se 95 posto svih dekubitalnih ulkusa može prevenirati dok ih je 63 posto izlječivo. Pri tom je naglasio kako je osim potrebnih pomagala jako važno održavanje nutritivnog statusa pacijenta, poglavito stoga što su jedni od uzroka ovakvih stanja pothranjenost i iscrpljenost. – Dekubitus je problem za pacijenta, obitelj, ali i veliki javnozdravstveni problem jer je liječenje dekubitusa vrlo skupo, kazao je Gospodnetić.
O iskustvima pacijenata s dekubitusom u nastavku sjednice govorio je predsjednik Udruge spinalno ozlijeđenih Osječko – Baranjske županije Danijel Balažić koji je također istaknuo koliko je važno na vrijeme spriječiti pogoršanje dekubitalnih rana. – Iskustva nekih članova Udruge su da se u zdravstvenim ustanovama kod hospitaliziranih osoba ne obraća dovoljno pozornosti na tretman dekubitusa, kazao je Balažić te još jednom istaknuo kako je prevencija ključna da se izbjegne skupo liječenje i smrtni ishod.
U raspravi koja je uslijedila ponovno je ukazano na problem nedostatka osoblja, njegovatelja i fizioterapeuta te medicinskih sestara u domovima za starije i nemoćne, te je istaknut i problem nedostatne kontrole domova. Iznesen je i prijedlog članice Odbora Andree Marić da Sabor donese Rezoluciju o dekubitusu kao što je donio i Rezoluciju o dijabetesu 2011. godine. Sudionici su izrazili nadu da će se nakon ove sjednice poduzeti konkretni koraci, propisati postupci i protokoli koji sadrže upute kako brinuti o dugoležećim osobama, dosljednije provoditi mjere prevencije da do dekubitusa ne dođe te poboljšati zaštita osoba s invaliditetom i dekubitusom.