Odbor za gospodarstvo, razvoj i obnovu

Izvješće Odbora za gospodarstvo, razvoj i obnovu o Prijedlogu zakona o zaštiti potrošača, prvo čitanje, P. Z. E. br. 613

Odbor za gospodarstvo, razvoj i obnovu Hrvatskoga sabora, na 53. sjednici održanoj 24. siječnja 2007., razmotrio je Prijedlog zakona o zaštiti potrošača, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske,  aktom od  21. prosinca  2006.

            Odbor je temeljem članka 67. Poslovnika Hrvatskoga sabora o navedenom Prijedlogu zakona  raspravljao u svojstvu matičnoga  radnog tijela.

            Uvodno je predsjednik Odbora upoznao prisutne na pisane materijale koji se odnose na različite podnositelje, a vezani su za primjedbe na tekst ovog zakonskog prijedloga.

Odbor je raspolagao primjedbama, prijedlozima i mišljenjima na predloženi tekst Prijedloga zakona Pravobraniteljice za djecu Republike Hrvatske, broj: DPR 011-04/07-01 od 4. siječnja 2007., Udruge „Dalmatinski potrošač“ iz Splita, broj: MB 1636600 od 17. siječnja 2007., Društva „Potrošač“ iz Zagreba, od 18. siječnja 2007.,  g. Tomislava Lončara, tajnika Saveza udruga za zaštitu potrošača iz Zagreba, od 21. siječnja 2007., te Hrvatske gospodarske komore Klasa: 011-01/07-04/11 Urbroj: 311-01//03-07-01 od 24. siječnja 2007.

U uvodnom obrazloženju, predstavnik predlagatelja istaknuo je razloge podnošenja ovoga zakonskog prijedloga. Temeljita zakonska regulativa je svakako jedan od najvažnijih preduvjeta za zaštitu potrošača. Kada se govori o ovom zakonskom prijedlogu treba istaknuti tri osnovna razloga njegova donošenja. To su usklađivanje sa direktivama Europske unije (tri direktive) koje se odnose na prodaju na daljinu  financijskih usluga potrošačima, sudske naloge za zaštitu interesa potrošača te sankcioniranje nepoštenih poslovnih djelovanja trgovaca prema potrošaču, kojom se zamjenjuju odredbe o zavaravajućem oglašavanju. Osim navedenog kao drugi razlog je istaknuto dodatno poboljšanje zakonske regulative u već do sada preuzetih sedam direktiva EU. Kao treći razlog istaknuta je činjenica da je od donošenja prethodnog Zakona (2003. godine) njegova primjena uvjetovala mijenjanje odredaba 80-tak članaka i ugrađivanje 40-tak novih te se slijedom navedenog predlagatelj odlučio za podnošenje novoga zakonskog teksta, a ne za izmjene i dopune postojećeg Zakona.

U raspravi koja je uslijedila svi sudionici su se suglasili sa činjenicom da je važeći  Zakon trebalo poboljšati te da je predloženi zakonski tekst uglavnom dobro napisan. Predstavnica Pravobraniteljice za djecu posebno je istaknula da se mora spriječiti agresivno ponašanje dijela oglašivača jer su djeca ciljana skupina od svoje najmlađe dobi  pa tako već dvogodišnjaci pronalaze način uvjeravanja roditelja da im se kupi ono što žele, a trogodišnjaci prepoznaju brandove i proizvode na policama. U smislu navedenoga članak 114. Prijedloga zakona, koji nabraja postupke koji predstavljaju agresivnu poslovnu praksu treba dopuniti na način da se zabrani oglašavanje na mjestima u kojima pretežito borave djeca i to na način da se zabrani takav tip oglašavanja kojim se djecu izravno navodi na kupnju oglašavanog proizvoda ili na nagovaranje svojih roditelja da im taj proizvod kupe, kao i oglašavanje koje prouzrokuje ili bi moglo prouzročiti tjelesnu, duševnu ili drugu štetu djeci.

Na članak 121. Prijedloga zakona, koji govori o nositeljima zaštite potrošača, iznesena je primjedba zbog toga što među inim nema izvršnih tijela. Na članak 123. Prijedloga zakona, koji govori o tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, koje su dužne sustavno promicati zaštitu potrošača, traženo je pojašnjenje riječi „podupirati“ djelovanje udruga za zaštitu potrošača. Članak 127. stavak 4.,  koji govori o savjetovalištima za zaštitu potrošača, nije dovoljno precizan jer se ne zna kakva je mreža savjetovališta na području Republike Hrvatske. U članku 128. Prijedloga zakona treba utvrditi rok u kome će biti doneseni nastavni planovi i programi osnovnog i srednjeg školovanja koji trebaju sadržavati osnovna znanja o pravima i obvezama vezana za zaštitu potrošača.

Predstavnica predlagatelja istaknula je da je nedvojbeni interes ravnomjernost zaštite potrošača potrebna na razini čitave države te da je sustav zaštite potrošača novi sustav u Republici Hrvatskoj u kojem je edukacija i trgovaca i potrošača prioritet.

 

U raspravi je izneseno i mišljenje da je „jezik Zakona“ dosta težak za prosječnog potrošača te je slijedom navedenog istaknut članak 109. stavak 3.

U daljnjem tijeku rasprave istaknuto je da je zaštita potrošača izrazito kompleksno područje, između ostalih i zato što  uređuje dio materije koji je uređen Zakonom o obveznim odnosima. Ukazano je i na činjenicu da je daleko više upita vezanih za primjenu ovoga Zakona bilo od strane trgovaca. Svakako treba istaknuti da je upućivanje ovoga zakonskog teksta u proceduru prvoga čitanja najbolji put za donošenje kvalitetnog zakona. Dana je i primjedba na članak 23.  ovog prijedloga koji govori o pružanju javnih usluga, a ona se odnosi na potrebu preciznijeg uređenja i taksativnog određivanja na koje se javne usluge misli.

Predstavnica predlagatelja odgovorila je da je složenost teksta određenih dijelova Zakona uvjetovana direktivama EZ.

Nakon provedene rasprave  Odbor je jednoglasno odlučio Hrvatskome saboru predložiti sljedeće

 

Z A K L J U Č K E

 

1.         Prihvaća se Prijedlog zakona o zaštiti potrošača.

2.         Mišljenja, primjedbe i prijedlozi iznijeti u raspravi, kao i pisane primjedbe dostavljene Odboru, upućuju se predlagatelju da ih uzme u obzir prilikom izrade Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio gospodina Dragutina Pukleša,  predsjednika Odbora.

 

PREDSJEDNIK ODBORA
 Dragutin Pukleš, dipl. oec.