Odbor za obranu Hrvatskoga sabora na 12. (djelomično zatvorenoj) sjednici održanoj 11. srpnja 2025. godine, raspravljao je o Prijedlogu strategije obrane Republike Hrvatske, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 10. srpnja 2025. godine.
Odbor za obranu je na temelju članka 71. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravljao o predmetnom aktu, kao matično radno tijelo. Uz Prijedlog strategije obrane Republike Hrvatske Vlada Republike Hrvatske dostavila i Odluku o davanju suglasnosti Predsjednika Republike Hrvatske.
Odbor je o predmetnom aktu raspravljao objedinjeno s Prijedlogom dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske 2025. – 2036., Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani, prvo čitanje, P.Z. br. 174 i Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, prvo čitanje, P.Z. br. 175.
U uvodnom obrazloženju potpredsjednik Vlade i ministar obrane je naveo kako je Strategija obrane Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu Strategija obrane) temeljni dokument na području obrane koji donosi Hrvatski sabor. Dokument je to kojim se dugoročno uređuje angažiranje raspoloživih obrambenih resursa u odgovoru na sigurnosne izazove i projiciraju osnove njihova budućeg razvoja te koji predstavlja okvir za izradu drugih akata strateškog planiranja na području obrane. Prijedlog strategije oblikovan je u pet poglavlja strateški kontekst, strateški obrambeni koncept, obrambena politika, razvoj obrambenih resursa i financijski resursi.
Republika Hrvatska je svoju prvu Strategiju obrane donijela 2002. godine u vrijeme kada je tek deklarirala ambiciju za pristupanje euroatlantskim integracijama i stjecala iskustva u okviru Partnerstva za mir Sjevernoatlantskog saveza.
U okviru poglavlja strateški kontekst, između ostaloga, opisuje se okruženje koje je izuzetno dinamično, a ponajviše zbog ruske agresije na Ukrajinu, s velikim potencijalom za prelijevanje sukoba i nestabilnosti. Opisane su okolnosti koje dovode do utrke u naoružanju, uvođenju novih disruptivnih tehnologija, hibridnih i kibernetičkih prijetnji koji sve više zamagljuju razgraničenje krize i konflikta. Sve je teže odrediti aktere tih aktivnosti, a dodatnu nestabilnost unosi test na koji su stavljeni transatlantski odnosi u situaciji kada Sjedinjene Američke Države svoj fokus premještaju prema indo-pacifičkoj regiji, što istovremeno dovodi do većih očekivanja od europskih članica NATO-a u preuzimanju odgovornosti za zajedničku obranu.
Sigurna i stabilna opskrba energijom ključan je preduvjet za djelotvorno funkcioniranje obrambenih sustava te je energetska sigurnost strateški prioritet i dio nacionalne i kolektivne spremnosti.
Istovremeno, za Hrvatsku koja je u geopolitičkom smislu dio srednjoeuropskog, jugoistočnoeuropskog i mediteranskog prostora, ključna je stabilnost neposrednog susjedstva. Za Hrvatsku je ključno osigurati snažnu vojsku koja će doprinositi stabilnosti i sigurnosti, samostalnosti i u okviru NATO-a i Europske unije.
U poglavlju strateški obrambeni koncept razrađuje se devet strateških obrambenih ciljeva te strategijske opcije odgovora na sigurnosne prijetnje i koncept obrane od oružane agresije. Strateški obrambeni ciljevi Republike Hrvatske odnose se na i)izgradnju snažne i učinkovite obrane RH, ii)unaprjeđenje sposobnosti Oružanih snaga za učinkovito odvraćanje, zaštitu suvereniteta i neovisnosti te obranu teritorijalne cjelovitosti RH, iii)odvraćanje oružane agresije i drugih oblika prijetnji nacionalnim vrijednostima i interesima – samostalno, koordiniranom aktivnošću u okviru kolektivne obrane i u suradnji s članicama Europske unije u sklopu Zajedničke sigurnosne i obrambene politike, iv)suprotstavljanje protivničkim snagama u slučaju oružane agresije na teritorij RH uporabom nacionalnih instrumenata moći i u koordinaciji sa savezničkim snagama NATO-a i Europske unije, v)proaktivno pridonošenje jačanju sposobnosti, kohezije i relevantnosti NATO-a i Zajedničke sigurnosne i obrambene politike Europske unije razvojem vlastitih obrambenih sposobnosti, vi) sudjelovanje u izgradnji međunarodnog sigurnosnog poretka, mira i stabilnosti, vii)razvijanje obrambene sposobnosti policije, vatrogastva, civilne zaštite, pravnih osoba od posebnog značaja za obranu te ostalih sastavnica domovinske sigurnosti za djelovanje u ratnim uvjetima, viii)ulaganje u istraživanje, tehnološki razvoj i inovacije na području obrane i sigurnosti, ix)poticanje razvoja nacionalne obrambene industrije kao čimbenika jačanja otpornosti društva i njegova gospodarskog razvoja i podupiranju njihovog uključivanja u multinacionalne projekte NATO-a i Europske unije.
Nacionalni sustav obrane sastoji se od postupaka i mehanizama koji obuhvaćaju - Izgradnju respektabilnih nacionalnih obrambenih sposobnosti za samostalno djelovanje i u suradnji sa saveznicima; doprinos razvoju savezničkih obrambenih sposobnosti te provedbu na savezničkoj i nacionalnoj razini, mjera i postupaka odvraćanja od oružane agresije i drugih prijetnji vojne prirode; pravovremeno iniciranje aktiviranja NATO-ovog sustava odgovora i otpornost civilnih nositelja i drugih sudionika obrambenih priprema, koja pridonosi uspješnom i učinkovitom izvršavanju obrambenih zadaća Oružanih snaga. Za postavljanje strateškog koncepta obrane od oružane agresije identificirana su dva temeljna scenarija – obrana nacionalnog teritorija i sudjelovanje u obrani savezničkih teritorija. U okolnostima oružane agresije Hrvatski sabor donosi odluku o pozivanju savezničkih snaga u pomoć u obrani i o pokretanju zahtjeva za aktiviranjem i primjenom članka 5. Sjevernoatlantskog ugovora. U tim okolnostima Predsjednik Republike Hrvatske u svojstvu vrhovnog zapovjednika upućuje zahtjev za pomoć te dodjeljuje ovlasti nadležnom NATO zapovjedništvu za vođenje operacija na teritoriju Hrvatske, a pojedini dijelovi Oružanih snaga koji se nalaze u nekoj od međunarodnih misija uključuju se u obranu hrvatskog teritorija.
Obrambena politika u nadležnosti je Hrvatskoga sabora, Predsjednika Republike Hrvatske, Vlade i ministra obrane. Razvoj i održavanje snažne i aktivne obrane, djelovanje u sklopu NATO-a, djelovanje u Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici Europske unije te djelovanje u okviru Ujedinjenih naroda i OESS-a predstavljaju četiri ključna tematska područja obrambene politike koja se uređuju Strategijom obrane. U kontekstu razvoja i održavanja snažne i učinkovite obrane istaknuto je da su nacionalne obrambene sposobnosti najpouzdaniji alat za suprotstavljanje širokom spektru sigurnosnih rizika.
Obrambene resurse, koji su temeljna komponenta za izgradnju obrambenih sposobnosti, čine ljudski, materijalno-tehnički i financijski potencijali države i društva. U središtu, kao nositelj razvojnog potencijala, nalazi se čovjek. Nastavit će se davati prioritet promicanju vojnog poziva i vrijednosti Domovinskog rata, povećanju standarda života, rada i obuke pripadnika OS RH te definiranje novih ili prilagodbi postojećih modela koji podupiru te ciljeve.
U okviru poglavlja financijski resursi naglasak je stavljen na već deklariranu obvezu prema NATO-u i Europsku uniju u pogledu budućih izdvajanja za obranu u skladu s Deklaracijom sa NATO summita u Den Haagu o izdvajanjima od 5% BDP-a do 2035. godine, odnosno 3,5% za obrambene sposobnosti i 1,5% za ulaganja vezano uz obranu. Prepoznate su mogućnosti financijskih instrumenata kojima Hrvatska ima pristup u okviru Europske unije, kao i onima najavljenima u Bijeloj knjizi o europskoj obrani – Spremnost 2030., koja je usvojena u Bruxellesu u ožujku 2025. godine.
Cilj je da Hrvatska ima snažne Oružane snage te da nastavi pridonositi stabilnosti u okviru NATO-a i Europske unije, ali i samostalno.
Hrvatska je u 2025. godini dostigla smjernicu NATO-a za obrambenim izdvajanjima u visini od najmanje 2% bruto domaćeg proizvoda, od čega 29,3% izdvaja za opremanje i modernizaciju. U skladu s povećanom razinom savezničke ambicije za izdvajanje za obranu, Vlada je postavila cilj da do 2027. obrambena izdvajanja dosegnu najmanje 2,5% BDP-a, a do 2030. 3% BDP-a. Osobitu pozornost Vlada će usmjeriti na nove fiskalne mogućnosti kojima se omogućava dodatno povećanje rashoda za obranu do 1,5% BDP-a izvan standardnog proračunskog deficita, čime se državama članicama omogućuje fleksibilnije financiranje strateških obrambenih projekata.
Nakon provedene rasprave, Odbor je jednoglasno (9 glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje
Strategije obrane Republike Hrvatske
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio predsjednika Odbora Arsena Bauka, a u slučaju njegove spriječenosti ili odsutnosti, potpredsjednika Odbora Antu Deura.
PREDSJEDNIK ODBORA
Arsen Bauk