dbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora razmotrio je na 23. sjednici, održanoj 22. listopada 2025. godine, u drugom čitanju Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, P.Z.E. br. 186, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 16. listopada 2025. godine.
Odbor je, u smislu članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, o navedenom pitanju raspravljao u svojstvu zainteresiranog radnog tijela.
Uvodno je Konačni prijedlog zakona predstavila državna tajnica Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije. Navela je da je Konačni prijedlog u bitnom prouzročen željom i potrebom usklađivanja s preporukama Organizacije za europsku suradnju i razvoj, ali i radi prenošenja u punom opsegu EU Direktive o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava. Iako je i do sada Kazneni zakon bio usklađen sa zahtjevima navedene Direktive, radi postizanja pune usklađenosti, bilo je potrebno dopuniti zakonski opis kaznenog djela, na način da se propiše, uz postojeće ciljeve počinjenja kaznenog djela trgovanja ljudima, i novi cilj – iskorištavanje zamjenskog majčinstva. Uz to predloženi su za ovo kazneno djelo i novi kvalificirani oblici kaznenog djela, što znači strože, teže kažnjavanje, a koji se odnose na počinjenje kaznenog djela uporabom teškog nasilja, nastupom teške tjelesne ozljede žrtve, širenje slika i video zapisa uporabom informacijskih komunikacijskih tehnologija, kao i počinjenja kaznenog djela od strane odgovorne osobe koja obavlja javne ovlasti. Ujedno je u ovom kaznenom djelu postrožena kazneno pravna politika na način da je za prouzročenje smrtne posljedice kod djeteta-žrtve uvedena kazna zatvora od najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora. To je posebno važno jer kada se za neko kazneno djelo propiše kazna dugotrajnog zatvora u našem kaznenom zakonodavstvu, takva kaznena djela podliježu nezastarijevanju kako progona, tako i nezastarijevanju izvršenja kazne.
U tom smislu dobro je što je za najteže oblike kaznenih djela propisana kazna dugotrajnog zatvora.
Nadalje, kaznena djela trgovanja ljudima i ropstva predlaže se uvrstiti u katalog kaznenih djela za koje identitet norme nije uvjet za uspostavu kaznene vlasti. Naime, kad se nekoga procesuira u Republici Hrvatskoj, a tko je počinio kazneno djelo u inozemstvu, može mu se ponekad suditi samo ako i ta druga država ima tu protupravnu radnju odnosno kazneno djelo kod sebe propisanu, odnosno postoje neka ograničenja i uvjeti. Međutim, kod ovih kaznenih djela navedeno je brisano kao uvjet, odnosno ne traži se identitet norme. Također, za to kazneno djelo propisano je i obavezno izricanje sigurnosne mjere zabrane obavljanja određene dužnosti i djelatnosti kojima se dolazi u redoviti kontakt s djecom. Tako sud ne treba obrazlagati već mora izreći počinitelju sigurnosnu mjeru zabrane obavljanja u određenom razdoblju bilo kojeg rada koji uključuje djecu.
Vezano za rodnu perspektivu kod kaznenog djela trgovanja ljudima, u raspravi na sjednici Odbora u prvom čitanju predloženo je da se počinitelja teže sankcionira i kazni ako je žrtva žena, što Ministarstvo ne prihvaća. Naime, zadnjom izmjenom Kaznenog zakona kada je uveden femicid, tada je u općim dijelovima i definicijama, značenjima određenih pojmova, dodano rodno utemeljeno nasilje, a rodno utemeljeno nasilje ako nerazmjerno pogađa ženu praktički omogućava teže kažnjavanje počinitelja bilo kojeg kaznenog djela. Kao primjerice kod kaznenog djela iz mržnje, ako postoji javno poticanje na nasilje, a utvrdi se da je ono počinjeno iz mržnje, državni odvjetnik i sud uz kazneno djelo za koje se tereti dodaje „i u svezi zločina iz mržnje“ što omogućava strože i teže kažnjavanje. Ukoliko se nekoga procesuira za kazneno djelo trgovanja ljudima, a ženi-žrtvi se dogodila posljedica, tada će se utvrditi da je to bilo u svezi s člankom rodno utemeljenog nasilja (to se odnosi samo na žene). Dakle, u zakonu postoji opća odredba koja omogućava, zahtijeva (i educira pravosudna tijela) teže kažnjavanje počinitelja za svako kazneno djelo kada je žena doživjela posljedicu samo zato što je žena.
Pravni savjetnik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova iznio je stajalište Ureda pravobraniteljice da bi u Zakon trebalo uključiti rodnu komponentu s obzirom na to koliko su žene nerazmjerno pogođene žrtve u odnosu na muškarce. Istaknuo je da kazneno djelo zločina iz mržnje također postoji već desetak godina pa, prema iznesenoj logici, nije trebalo uvoditi ni femicid jer se teško ubojstvo moglo podvesti pod zločin iz mržnje. Međutim, sudovi nisu radili na taj način i nikada nije korišten spol kao diskriminacijska osnova da bi se teže kaznila osoba koja je ubila ženu, odnosno kada je bilo rodno motivirano ubojstvo. Ured pravobraniteljice predlaže da se kroz članak 106. doda novi stavak 3. te da se navede – ako je kazneno djelo iz stavka 1. počinjeno prema ženi, djevojčici ili osobi zbog njezina spola, spolne orijentacije i rodnog identiteta ili rodnog izražavanja, da se uvede kazna zatvora od 3 do 15 godina, odnosno teža kaznu zatvora, ili ako je djelo počinjeno u okolnostima koje osobito pogađaju žrtvu zbog njezina roda – u smislu trudnoće, spolne ranjivosti, rodno uvjetovanih pritisaka. Navedena dopuna prepoznala bi rodno uvjetovanu dimenziju trgovanja ljudima, posebno prema ženama i djevojčicama koje čine većinu žrtava; uskladila bi Kazneni zakon člancima 3. i 6. Istanbulske konvencije, koji traže rodno osjetljiv pristup kod definicija kaznenih djela koja pogađaju žene; omogućila bi sudovima da uzmu u obzir rodni aspekt kao otegotnu okolnost pri odmjeravanju kazne, umjesto da to čine samo interpretativno, tj. koristeći čl. 87. koji ne uzimaju obzir kada sude i određuju kazne.
Naglasio je da Španjolska i Francuska imaju propisane zasebne kvalifikatorne oblike ako je žrtva ranjiva zbog spola ili roda; Slovenija u kaznenom zakonu ima odredbu kojom se štite žene i djeca, a Republika Hrvatska to prepušta praksi i sudskoj interpretaciji bez posebnog članka. Nadalje, kod trgovanja ljudima većina žrtava su žene; Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena Ujedinjenih naroda, obvezuje države da zaštite žene od trgovanja ljudima, a postoji i Varšavska konvencija o suzbijanju trgovanja ljudima koja traži da se posebnu pozornost posveti spolu i dobi žrtava. Naveo je da se suci u Republici Hrvatskoj nažalost educiraju kroz izmjene zakona, što je loša praksa, a trebali bi se pojačano educirati.
Prijedlog Ureda pravobraniteljice usklađen je i s člankom 3. Ustava Republike Hrvatske koji propisuje da su ravnopravnost spolova i poštivanje ljudskih prava temeljne vrijednosti i osnova za tumačenje Ustava. U tom smislu učinci dopune omogućili bi sucima preciznije vrednovanje rodno uvjetovanog trgovanja ljudima pri odmjeravanju kazne, proizvodila bi se i preventivna i simbolička poruka da hrvatsko kazneno pravo prepoznaje i sankcionira rodno uvjetovanje nasilje i eksploataciju te bi se jačala sveobuhvatna zaštita žrtava trgovanja ljudima u skladu s međunarodnim standardima i nacionalnim politikama ravnopravnosti spolova.
U raspravi je istaknuto da kod zamjenskog majčinstva žrtva može biti samo žena. Vezano za rodnu dimenziju, izraženo je zadovoljstvo što je u svom tumačenju državna tajnica izrekla intenciju Zakona da se koristi opća odredba o rodno uvjetovanom nasilju uz nadu da će navedeno koristiti sudovi i u praksi. Nadalje, izrečena je primjedba da je, unatoč odredbi o mogućnosti težeg kažnjavanja počinitelja u slučaju rodno uvjetovanog nasilja, iz dosadašnje prakse vidljivo da sudovi ne funkcioniraju na taj način, da kazne koje izriču nisu odvraćajuće. Naglašena je potreba za edukacijom sudstva. Izražena je zabrinutost zbog nepostojanja svijesti da se kod žena razlikuje nasilje vezano za trgovanje ljudima (kao što su i različita iskustva žena u ratu). Izneseni su podaci s nedavnog obilježavanja 18. listopada – Europskog dana borbe protiv trgovanja ljudima da je najveći dio trgovanja ljudima vezan za seksualnu eksploataciju žena. Također je spomenut problem stranih radnica koje su žrtve radne eksploatacije, ali i seksualnog nasilja. Zaključno je ponovljen prijedlog da se u Konačni prijedlog zakona unese i rodna perspektivu.
Državna tajnica završno se osvrnula na raspravu te istaknula da se u Kazneni zakon istovremeno uveo pojam rodno utemeljenog nasilja i teškog ubojstva ženske osobe.
Predstavnica Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije upozorila je da je rodno uvjetovano nasilje dio Kaznenog zakona i kao takvo trebalo bi biti primjenjivo na sva kaznena djela koja nerazmjerno pogađaju žene. Rodno uvjetovano nasilje u Kazneni zakon uvedeno prije godinu dana, a uvedene su konstantne edukacije za pravosudne dužnosnike na tu temu i pravilnu primjenu zakona. Zaključila je da je Nacrt zakona vezano za kazneno djelo trgovanja ljudima ne samo usklađen s europskim kaznenim pravom nego je išao i šire od toga.
Nakon rasprave Odbor je većinom glasova (9 glasova „ZA“ i 2 „SUZDRŽANA“ glasa) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje:
Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona.
Uz sljedeći amandman koji je jednoglasno prihvaćen (11 glasova ”ZA”):
AMANDMAN I.
Na članak 9. Konačnog prijedloga izmjena i dopuna Kaznenog zakona
U članku 106., stavak 3. Kaznenog zakona, iza riječi „djetetu“, dodaju se riječi „ili ženi“.
Obrazloženje:
Ova izmjena bi uvela rodnu, odnosno spolnu komponentu izravno u kazneno djelo trgovanja ljudima. Ne mijenja se sama definicija trgovanja, nego se dodaje kvalifikatorna okolnost – kada je djelo počinjeno na osnovi spola, a ne samo dobi (djeca). Navedenim prijedlogom, uspostavlja se usklađenost s međunarodnim standardima, osobito s: Konvencijom Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (dalje u tekstu: Istanbulska konvencija) u svojim čl. 3., 4. i 46. definira rodno utemeljeno nasilje te zahtijeva da se u zakonodavstvima članica rodno uvjetovano nasilje tretira kao otegotna okolnost; Praksom CEDAW odbora i GRETA (Vijeće Europe) koji naglašavaju da države trebaju rodnu dimenziju uključiti u materijalno kazneno pravo, a ne samo u politike zaštite; Konvencijom Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) – koja obvezuje države da osiguraju učinkovitu zaštitu žena od svih oblika iskorištavanja, uključuju i trgovanje ljudima i prisilnu prostituciju; Konvencijom Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima, koja u svojim člancima 1., 10. i 17 ističe važnost prepoznavanja žena i djece kao posebno ranjive kategorije žrtava, zatim važnost prepoznavanja rodne komponente, odnosno jamstava ravnopravnosti spolova i jamstava rodne osviještenosti prilikom provedbe konvencije. Predloženom dopunom članka 106. Kaznenog zakona uvodi se rodna komponenta u kazneno djelo trgovanja ljudima s ciljem jačanja zaštite žena, najčešćih žrtava rodno uvjetovanog nasilja. Iako postojeća zakonska odredba štiti sve žrtve bez obzira na spol, domaći i međunarodni statistički podaci pokazuju da su žene i djevojčice nerazmjerno češće žrtve trgovanja ljudima, osobito radi seksualnog iskorištavanja. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova u razdoblju 2022. – 2024. niti jedan muškarac nije bio žrtva trgovanja ljudima zbog spolne eksploatacije, odnosno sve žrtve spolne eksploatacije su bile ženskog spola (100%). Dok je primjerice u 2024. godine čak 55% svih žrtava trgovanja ljudima ženskog spola bilo spolno eksploatirano (2023.-50%). U skladu s Istanbulskom konvencijom (čl. 3., 4. i 46.), države su obvezne osigurati da rodno uvjetovano nasilje i diskriminatorni motiv utemeljeni na spolu budu priznati kao otegotne okolnosti pri odmjeravanju kazne. Predložena izmjena ostvaruje tu obvezu u području kaznenopravne zaštite od trgovanja ljudima, pri čemu se ne mijenja sama definicija kaznenog djela, nego se dodaje kvalifikatorna okolnost koja omogućuje strože sankcioniranje počinitelja kad je djelo počinjeno prema ženama, odnosno na spolnoj osnovi. Na ovaj se način uspostavlja sustavna i normativna poveznica između Kaznenog zakona i nacionalnih politika za ravnopravnost spolova i suzbijanje trgovanja ljudima te osnažuje položaj žrtava kroz jaču poruku društvene osude rodno uvjetovanih oblika trgovanja ljudima. Što se tiče dodatnih učinaka, sudovima bi se omogućilo preciznije vrednovanje rodno uvjetovanih oblika trgovanja ljudima prilikom odmjeravanja kazne. Proizvela bi se preventivna, ali i simbolička poruka da hrvatsko kazneno pravo prepoznaje i sankcionira rodno uvjetovano nasilje i eksploataciju. I konačno, ojačala bi se sveobuhvatna zaštita žrtava trgovanja ljudima u skladu s međunarodnim standardima i nacionalnim politikama ravnopravnosti spolova.
Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora određena je Marija Lugarić, mag. prim. educ., predsjednica Odbora, a u slučaju njezine odsutnosti Tomislav Josić, potpredsjednik Odbora.
PREDSJEDNICA ODBORA
Marija Lugarić, mag. prim. educ.