Odbor za ravnopravnost spolova održao je 19. veljače 2026. godine 28. sjednicu na kojoj su Anamarija Tkalčec, voditeljica programa „Rodna ravnopravnost u svijetu rada“ udruge CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje i Petra Salarić, osnivačica konzultantske tvrtke pstaboo, predstavile istraživanje pod nazivom „Menstruacija i menopauza na poslu“, pri čemu su iznijele ključne podatke prvog istraživanja na temu utjecaja menstruacije i menopauze na poslovni život žena.
Provedeno istraživanje pruža uvid u ključne izazove s kojima se žene sa simptomima menstruacije i (peri)menopauze suočavaju u profesionalnom okruženju. Istraživanje je obuhvatilo od 632 ispitanice, od kojih su njih 464 (74%) imale simptome vezane uz menstruaciju, a 168 (26%) simptome (peri)menopauze. Anketa je bila otvorena za ispunjavanje od prosinca 2024. do ožujka 2025. godine.
U istraživanju su sudjelovale žene s područja Zagreba i okolice, Istre i Kvarnera, Dalmacije, Slavonije, Sjeverne i Središnje Hrvatske. U razdoblju na koje se istraživanje odnosi radile su kod različitih poslodavaca od velikih korporacija do mikro poduzeća, a dio ispitanica bio je i samozaposlen.
Cilj istraživanja bio je ispitati iskustva i stavove žena te prakse poslodavaca u odnosu na menstrualno i menopauzalno zdravlje. Na pitanje – Je li reproduktivno zdravlje tabu?, čak 94,4% žena odgovorilo je potvrdno. Taj se tabu, prema njihovim iskazima, negativno odražava na mentalno zdravlje i samopouzdanje žena. Ispitanice navode kako bi, u izostanku stigme, njihovi radni dani bili lakši te bi se osjećale slobodnijima otvoreno izražavati svoje potrebe i poteškoće na radnom mjestu.
Najčešći simptomi menstruacije koje su ispitanice navele su menstrualni bolovi kao primarni simptom, bolovi u donjem dijelu leđa i umor. Ti simptomi često uzrokuju povećani umor i smanjenu koncentraciju, što rezultira osjećajem smanjene radne sposobnosti, povećanim stresom i nižom produktivnošću. U kontekstu menopauze, najčešće su istaknuti simptomi umor, nesanica, problemi sa spavanjem i noćno znojenje, također praćeni smanjenom koncentracijom i pojačanim stresom.
Većina ispitanica izjavila je da na radnom mjestu nisu doživjele drukčiji tretman mjestu. Međutim, one koje jesu navode iskustva zadirkivanja, omalovažavanja, nedostatka empatije i nerazumijevanja. Takav je odnos doveo do povećanog stresa, iscrpljenosti i smanjene produktivnosti, a u dva su slučaja žene dobile ili same dale otkaz. Ispitanice koje nisu imale negativna iskustva najčešće su radile u isključivo ženskim kolektivima ili su bile poduzetnice.
Polovica ispitanica navela je da se osjeća ugodno dijeliti svoje poteškoće, najčešće sa ženskim kolegicama. Ipak, značajan udio žena i dalje ne osjeća sigurnost za otvorenu komunikaciju s nadređenima – tek oko 10% ispitanica o svojim poteškoćama razgovara s nadređenima, dok gotovo polovica to nikada nije učinila. Kao razloge navode uvjerenje da su menstruacija i menopauza privatne stvari, činjenicu da je nadređeni muškarac te procjenu da ne bi naišle na razumijevanje.
Kada je riječ o uvjetima rada i institucionalnoj podršci, gotovo 60% ispitanica navelo je da nisu koristile nikakve posebne prilagodbe, poput bolovanja, godišnjeg odmora, plaćenog ili neplaćenog dopusta, rada od kuće i sličnih mogućnosti. Oko 30% ispitanica koristilo je određeni oblik prilagodbe te pritom navelo stvarni razlog, dok je približno 20% izjavilo da su koristile neku od dostupnih opcija, ali su kao razlog navele druge okolnosti.
Više od polovice ispitanica istaknulo je da u njihovim radnim sredinama ne postoje nikakve mjere podrške. Četvrtina smatra da se postojeće mjere doista provode, dok oko desetine nije upoznato s time primjenjuju li se ikakve mjere podrške. Među najčešće navedenim oblicima podrške izdvajaju se osigurani toaletni prostori s umivaonikom, mogućnost odlaska na liječničke preglede tijekom radnog vremena, regulacija temperature u radnom prostoru te dostupnost menstrualnih proizvoda u toaletima.
Govoreći o poželjnim mjerama, ispitanice su kao najvažnije istaknule mogućnost rada od kuće tijekom menstruacije (14,1 %) i tijekom menopauze (5,5 %), fleksibilno radno vrijeme za vrijeme menstruacije (8,1 %) i (peri)menopauzalnih simptoma (4,6 %), kao i smanjeno radno vrijeme – plaćeno (3,3 %) ili neplaćeno (2,1 %).
Obrazlažući važnost navedenih pitanja, naglašeno je kako nepriznavanje izazova povezanih s menstrualnim i menopauzalnim zdravljem dokazano povećava rizik ranijeg izlaska žena iz svijeta rada, negativno utječe na njihovo zadržavanje u radnoj snazi, smanjuje produktivnost i samopouzdanje te dodatno produbljuje stigmu i tabuizaciju ovih tema u profesionalnom okruženju.
Istaknuto je i da u Republici Hrvatskoj postoji izražen interes medija za ovu problematiku, dok su u inozemstvu već pokrenute konkretne inicijative. Ujedinjeno Kraljevstvo predvodi promjene – osnovan je Nacionalni odbor za menopauzu unutar Nacionalne zdravstvene službe te je objavljen prvi svjetski standard za menstruaciju, menstrualno zdravlje i menopauzu, s jasnim smjernicama za poslodavce. Slične inicijative prisutne su i u Španjolskoj, Švedskoj, Irskoj, Austriji, Indiji, Australiji i Kanadi.
U okviru istraživanja prikupljeni su i ilustrativni komentari ispitanica koji dodatno oslikavaju svakodnevne izazove s kojima se suočavaju: Procurila sam kolegici na stolicu i morala kući pa se vratila, ravnatelju se to nije svidjelo. Procurila sam dok sam fotografirala Dan škole i otišla kući umjesto ostanka na domjenku. Mnogi su prigovorili, među njima i žene. Ravnatelj ne dopušta uloške u WC-u i moramo ih potiho dati učenicama jer je to tabu tema. Većina ljudi u mom poslu su muškarci koji ne razumiju menstrualne probleme i ne pokazuju nikakav interes da prilagode radnu okolinu, a starije žene i dalje smatraju da se o tim stvarima ne bi trebalo pričati javno, već da su to stvari na koje se požališ kolegicama i ideš dalje raditi. Znam kolegice koje imaju takve simptome i troše godišnji na prvi dan menstruacije, Nekad od boli ne mogu stajati, a kamo li biti na terenu i kretati se. Teško je što ne mogu uzeti slobodan dan tada kada bi najradije samo ležala skvrčena u krevetu. Državne radne organizacije nemaju razumijevanje za dobrobit djelatnika, mentalno i fizičko zdravlje. U njima vladaju zastarjeli mehanizmi kao što su utjerivanje straha, kontrola i manipulacija, Moje mišljenje da bi se to trebalo urediti na razini države jer tada bi svaka žena imala pravo na slobodne dane! Kada je to samo pitanje tvrtke uvijek postoje one tvrtke koje će ignorirati stanje.
Rezultati istraživanja jasno pokazuju da žene u svim životnim fazama doživljavaju izazove povezane s menstrualnim i menopauzalnim zdravljem u profesionalnom okruženju, pri čemu izostaje sustavna podrška – kako na razini radnih organizacija, tako i unutar zdravstvenog sustava – koja bi osigurala sveobuhvatan pristup reproduktivnom zdravlju žena. Navedeno istraživanje predstavlja relevantnu podlogu za razvoj edukativnih programa, provedbu javnih kampanja usmjerenih za destigmatizaciju ovih tema te za zagovaranje unaprjeđenja radnih politika i uvjeta rada.
U kratkoj raspravi koja je uslijedila, prisutni su iskazali snažan interes za navedenu temu. Odbor za ravnopravnost spolova jednoglasno je donio zaključak da će do kraja 2026. godine održati tematsku sjednicu na temu menstruacije i menopauze, s ciljem nastavka stručne javne rasprave te poticanja oblikovanja i donošenja odgovarajućih javnih politika na državnoj razini.
Više informacija o provedenom istraživanju dostupno je na sljedećoj poveznici: https://www.cesi.hr/uploads/document/attachment/261/Utjecaj_simptoma_menstruacije_i__peri_menopauze_na_radni_%C5%BEivot_%C5%BEena_u_Hrvatskoj.pdf
PREDSJEDNICA ODBORA:
Marija Lugarić, mag. prim. educ.