Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora je na 32. sjednici, održanoj 25. ožujka 2026. godine, raspravljao o Prijedlogu odluke o osnivanju Istražnog povjerenstva za utvrđivanje institucionalnih propusta u sustavu zaštite od nasilja nad ženama koji rezultiraju velikim brojem femicida, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijelo 16 zastupnika u Hrvatskome saboru, aktom od 22. prosinca 2025. godine.
Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, u svojstvu zainteresiranoga radnog tijela, a raspolagao je Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na predmetni Prijedlog.
Predstavnica predlagatelja istaknula je kako je 2025. godine u Republici Hrvatskoj ubijeno 19 žena, što predstavlja najviši zabilježeni broj od 2016. godine, a od toga je čak 15 žena ubijeno od strane njima bliskih osoba. Naglasila je da se ne radi o izoliranim incidentima niti o pojedinačnim tragedijama, već o obrascima koje zahtijevaju ozbiljno institucionalno preispitivanje. Posebno zabrinjava činjenica da su u mnogim slučajevima počinitelji već bili poznati sustavu – kroz ranije prijave, izrečene mjere ili donesene presude. Žrtve su bile u kontaktu s institucijama, no unatoč tome sustav nije uspio spriječiti eskalaciju nasilja koja je u konačnici dovela do smrtnog ishoda. Femicid se stoga ne može promatrati kao nepredvidiv čin već je to završni ishod niza propuštenih intervencija. Istaknula je da struka i organizacije civilnog društva već godinama upozoravaju na iste probleme: nedostatnu procjenu rizika, neujednačenu primjenu zaštitnih mjera, slabu koordinaciju među institucijama te toleriranje ponavljanog nasilja. Unatoč kontinuiranim upozorenjima, sustavne promjene i dalje izostaju. U tom kontekstu, postavila je pitanje: kako je moguće da, unatoč porastu broja ubijenih žena i kontinuiranim upozorenjima, izostaje politička volja za temeljitu analizu sustava. Upravo zato riječ je o jasnom javnom interesu – Hrvatski sabor treba utvrditi gdje i zašto sustav ne funkcionira. Cilj predloženog Istražnog povjerenstva bio bi utvrditi institucionalne propuste, identificirati odgovornosti te predložiti konkretne mjere kako bi se spriječilo ponavljanje nasilja i, u konačnici, smrt žena. Pitanja koja se otvaraju su konkretna: Kako se procjenjuje rizik? Zašto zaštitne mjere nisu učinkovite? Kako je moguće da nasilnici s višestrukim prijavama ostaju na slobodi? i Gdje dolazi do zastoja u međuresornoj suradnji? Zaključno je naglasila da predloženo Povjerenstvo ne bi predstavljalo progon pojedinaca, već nužnu analizu sustava. Međutim, ako sustav rezultira smrtnim ishodima, tada odgovornost postaje i političko pitanje. Minimum odgovornosti države prema vlastitim građankama bio da, ako već nije spriječila da žene budu ubijene unatoč višestrukim prijavama nasilja, barem pokaže političku i institucionalnu snagu da utvrdi razloge koji su do njih doveli.
Predstavnik Vlade Republike Hrvatske iznio je Mišljenje Vlade prema kojem se predlaže Hrvatskome saboru da ne prihvati Prijedlog odluke o osnivanju Istražnog povjerenstva za utvrđivanje institucionalnih propusta u sustavu zaštite od nasilja nad ženama koji rezultiraju velikim brojem femicida. Dok se u svom Mišljenju Vlada Republike Hrvatske vrlo detaljno očitovala, predstavnik predlagatelja ukratko je naglasio nekoliko razloga za odbijanje Prijedloga donošenja odluke. Naime, Istražno povjerenstvo ne može se osnovati u odnosu na pitanja za koje su pokrenuti sudski postupci. U odnosu na kaznena djela femicida počinjena 2024. te posebno 2025. godine pokrenuti su kazneni postupci, od kojih sudski postupci u određenom broju predmeta još uvijek traju. U predmetima kaznenih djela teškog ubojstva ženske osobe (femicid) državno odvjetništvo i sudovi vode kaznene postupke po službenoj dužnosti. Pitanja koja bi, prema Prijedlogu odluke, Istražno povjerenstvo trebalo istražiti, vezani su za pendentne kaznene progone, a upravo ta pendentnost predstavlja pravnu zapreku za osnivanje Istražnog povjerenstva. Prijedlog odluke dovelo bi do toga da Istražno povjerenstvo zadire pa i preuzima dužnosti državnog odvjetništva i suda u postupanju u konkretnim predmetima, što je neprihvatljivo i s aspekta trodiobe vlasti, ali i vanjske neovisnosti pravosudnih tijela. Pravilnost odluka tijela kaznenog postupka i transparentnost u njihovu postupanju i odlučivanju osigurana je na potpuno drugačiji način i to normama kaznenog procesnog prava, koje jamče unutarnji nadzor viših sudbenih tijela nad pravilnošću odluka nižih pravosudnih tijela. Problematiku nasilja nad ženama, unutar institucionalnog ustrojstva Republike Hrvatske, kontinuirano prate dva međuresorna tijela: Povjerenstvo za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanje sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji i Promatračko tijelo za sveobuhvatno nadgledanje, prikupljanje podataka, analizu izvještavanje o slučajevima ubojstva žena – Femicide Watch. Slijedom navedenoga, smatra da je razvidno kako je već uspostavljen institucionalni sustav promatračkog neovisnog tijela te nema potrebe za osnivanjem Istražnog povjerenstva s usporedivim ciljem i zadaćama.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova podsjetila je kako je još 2017. godine osnovala multidisciplinarno promatračko tijelo Femicide Watch. Također je naglasila da izvješća njezina Ureda već osam godina kontinuirano sadrže posebno poglavlje posvećeno rodno uvjetovanom nasilju, uključujući i femicid. Navela je primjer belgijskog zakona koji je usmjeren na prevenciju femicida, kao i primjer Italije koja je tek nakon sedmogodišnjeg rada istražnog povjerenstva (osnovanog temeljem zakona) uvrstila femicid u kazneno zakonodavstvo kao posebno kazneno djelo za koje je zapriječena dugotrajna kazna. Istaknula je da je Republika Hrvatska u mnogim aspektima već učinila značajne iskorake: uspostavljeno je posebno promatračko tijelo, femicid je 2024. godine prepoznat i uveden kao kazneno djelo u nacionalno zakonodavstvo, a ratifikacijom Istanbulske konvencije jasno je definirano rodno uvjetovano nasilje.
U raspravi je istaknuta potreba za snažnijom i učinkovitijom međuresornom suradnjom, uz naglasak na postojanje institucionalnih propusta koje je nužno sustavno analizirati. Izražena je zabrinutost zbog činjenice da izrečene kazne za nasilje nad ženama često ne ostvaruju očekivani odvraćajući učinak, kao i zbog percepcije nedostatnog povjerenja u žrtve. Istaknuto je kako je riječ o ozbiljnom društvenom problemu koji zahtijeva cjelovit i koordiniran odgovor, pri čemu je izražena podrška donošenju predložene odluke. Otvorena su ključna pitanja: zašto je broj prijava nasilja i dalje nizak, zbog čega, unatoč općem padu broja ubojstava, raste broj ubijenih žena u partnerskim odnosima te na koji način unaprijediti društveni odnos prema ženama. Istaknuto je i da deklarativna podrška nultoj toleranciji na nasilje nad ženama mora biti praćena konkretnim i dosljednim djelovanjem. U raspravi je također ukazano na duboko ukorijenjene društvene obrasce i predrasude koje narušavaju stvarnu ravnopravnost žena i muškaraca. Posebno je naglašena poražavajuća činjenica da dom, koji bi trebao biti mjesto sigurnosti, za mnoge žene to nije. Dodatno je otvoreno pitanje sustavne i kontinuirane edukacije sudaca koji postupaju u predmetima nasilja. Naglašena je potreba za cjeloživotnim, institucionalno uređenim obrazovanjem, umjesto oslanjanja na sporadične i često volonterske programe, kojih je ionako nedovoljno. U tom kontekstu istaknuto je i da programe edukacije pravosudnih djelatnika, sukladno zakonskom okviru, određuje predsjednik Vrhovnog suda, no ta funkcija dulje vrijeme nije popunjena, što dodatno otežava uspostavu sustavnog pristupa edukaciji. Ponovljeno je da namjera nije zadiranje u neovisnost pravosuđa niti u pojedinačne postupke, već prepoznavanje slabih točaka sustava, ali i identificiranje dobrih praksi. Cilj je unaprijediti sustav prevencije i međuresorne suradnje kako bi sustav u cjelini djelovao učinkovitije, s posebnim naglaskom na rano prepoznavanje rizika i sprječavanje eskalacije nasilja do najtežih oblika. Ukazano je da su u velikom broju slučajeva počinitelji već ranije bili prijavljivani, da su postojale izrečene mjere koje su se kršile te da žrtvama nerijetko nije bila osigurana adekvatna zaštita ili smještaj. Upravo zbog takvih propusta predloženo povjerenstvo vidi se kao mehanizam za njihovo utvrđivanje, kako bi se na temelju dobivenih nalaza unaprijedile javne politike i, prema potrebi, izmijenio zakonodavni okvir. Upozoreno je kako problem nasilja nad ženama proizlazi i iz šireg vrijednosnog, patrijarhalnog obrasca koji žene stavlja u podređen položaj. Upravo zato ova inicijativa predstavlja i priliku za sustavno unapređenje načina na koji društvo i institucije pristupaju zaštiti žena te za stvaranje sigurnijeg i pravednijeg okruženja. Naglašeno je da je na tematskoj sjednici Odbora posvećenoj problematici femicida upozoreno da nasilje ne započinje u trenutku ubojstva, već mu u pravilu prethodi niz ranijih događaja i upozoravajućih signala. U tim su situacijama institucije već bile uključene, što dodatno otvara pitanje stvarne učinkovitosti sustava. Ako sustav raspolaže relevantnim informacijama, a unatoč tome dolazi do najtežih ishoda, tada se njegova učinkovitost ne može promatrati isključivo kroz normativni okvir, već kroz konkretne rezultate u praksi. Posebno je istaknuta važnost međuresorne suradnje i razmjene podataka, pri čemu je ukazano na postojeća ograničenja – primjerice, nemogućnost da se određeni podaci razmjenjuju između sustava, što može otežati pravodobno i koordinirano djelovanje. Naglašeno je kako, unatoč postojanju institucija, strategija i planova, ključni izazov ostaje njihova stvarna provedba. U tom smislu istaknuto je da se učinkovitost sustava ne mjeri onime što je propisano, već onime što se u praksi ostvaruje. Stoga je iznesen prijedlog za dodatnim naporom u povezivanju svih segmenata sustava u funkcionalnu cjelinu, uz jasno definiranu koordinaciju i zajedničko djelovanje. Naglašeno je kako nije moguće spriječiti svaki pojedini slučaj nasilja, no odgovornost sustava jest da spriječi ono što je moguće spriječiti. Pritom nije riječ o zadiranju u pojedinačne postupke, već o nužnosti cjelovite analize sustava s ciljem prepoznavanja slabih točaka i unaprjeđenja preventivnog djelovanja. Zaključno je ocijenjeno da normativni okvir u velikoj mjeri postoji i da je postavljen kvalitetno, no da ključni izazov leži u nedostatnoj suradnji i koordinaciji. U kontekstu sve izraženije brutalizacije nasilja, koje u najtežim slučajevima završava femicidom, dodatno se naglašava potreba za učinkovitijim preventivnim mehanizmima i usklađenim djelovanjem svih nadležnih aktera.
S druge strane, istaknuto je kako je Republika Hrvatska u proteklim godinama poduzela niz značajnih zakonodavnih i institucionalnih koraka u borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja. Podsjećeno je na ratifikaciju Istanbulske konvencije 2018. godine, postrožavanje kaznenopravnog okvira te sveobuhvatni zakonodavni paket iz 2024. godine (izmjene Zakona o kaznenom postupku, Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i Kaznenog zakona) kojim je, između ostalog, femicid uveden u kazneno zakonodavstvo. Naglašeno je kako postoji opći konsenzus da ključni izazovi više nisu normativne prirode, već se ponajprije odnose na prevenciju i dosljednu provedbu postojećih mjera. Posebna pažnja posvećena je jačanju kapaciteta sustava kroz kontinuiranu edukaciju – tijekom 2024. godine educirano je više od tisuću djelatnika u pravosuđu, a u 2025. godini dodatnih oko 800, uključujući zamjenike državnih odvjetnika i suce. Također su uspostavljeni nacionalni i županijski timovi, dok pri županijskim sudovima djeluju uredi za podršku žrtvama i svjedocima. Istaknuta je i vrlo dobra suradnja s organizacijama civilnog društva. Slijedom navedenog, izraženo je stajalište da osnivanje istražnog povjerenstva nije primjeren put, među ostalim i zbog mogućeg zadiranja u ovlasti pravosuđa.
Nakon provedene rasprave Odbor za ravnopravnost spolova s četiri (4) glasa „ZA“ i šest (6) glasova „PROTIV“ nije podržao donošenje
Odluke o osnivanju Istražnog povjerenstva za utvrđivanje institucionalnih propusta u sustavu zaštite od nasilja nad ženama koji rezultiraju velikim brojem femicida
Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Tomislava Josića, potpredsjednika Odbora.
PREDSJEDNICA ODBORA
Marija Lugarić, mag. prim. educ.