Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 33. sjednici održanoj 27. travnja 2026. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2024. godinu koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavio pravobranitelj za osobe s invaliditetom aktom od 31. ožujka 2025. godine.
Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, u svojstvu zainteresiranoga radnog tijela.
Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na navedeno Izvješće.
Uvodno je pravobranitelj zahvalio Odboru na raspravi o Izvješću iako Odbor nije matično radno tijelo za navedeno područje. Istaknuo je kako se najveći broj pritužbi osoba s invaliditetom tijekom 2024. godine odnosio na područje socijalne skrbi, osobito na otežano ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi, dugotrajnost postupaka vještačenja, preispitivanje već priznatih prava na dodatak za pomoć i njegu te osobnu invalidninu, kao i na priznavanje prava na inkluzivni dodatak. Posebno je naglasio kako su se brojni upiti građana odnosili na praktičnu provedbu ključnih zakona donesenih tijekom 2023. i 2024. godine, među kojima su Zakon o inkluzivnom dodatku, Zakon o osobnoj asistenciji i Zakon o povlasticama u prometu. Nadalje, izvijestio je kako su se građani tijekom 2024. godine Uredu pravobranitelja obratili ukupno 3538 puta. Ured pravobranitelja tijekom godine proveo je i 84 obilaska prostora u kojima osobe s invaliditetom borave, školuju se ili rade, i to na području 13 županija, s ciljem neposrednog uvida u uvjete života i razinu pristupačnosti različitih sustava i usluga. Tijekom 2024. godine Ured pravobranitelja aktivno je sudjelovao u 22 savjetovanja sa zainteresiranom javnošću te je predložio izmjene i dao komentare na više od 47 zakonskih i podzakonskih odredbi. Od ukupno 230 preporuka i upozorenja pravobranitelja upućenih tijelima državne vlasti, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave te drugim pravnim i fizičkim osobama u Republici Hrvatskoj, u potpunosti je prihvaćeno 127 preporuka, odnosno 56%.
Pravobranitelj je predstavio podatke istraživanja Europskog foruma osoba s invaliditetom, provedenog u ožujku 2024. godine na uzorku od 470 žena s invaliditetom iz država članica Europske unije. Rezultati istraživanja pokazali su da manje od polovice ispitanih žena sudjeluje u javnom i političkom životu. Govoreći o preprekama sudjelovanju žena s invaliditetom u građanskom i političkom životu, istaknuti su nedostatak podrške i asistencije, otežan pristup prijevozu, visoki životni troškovi, nedostatak interesa političara, kao i prisutne predrasude i različiti oblici diskriminacije. Mnoge žene izrazile su i nepovjerenje da njihov angažman može dovesti do stvarnih promjena. Među ženama koje su uključene u različite oblike javnog djelovanja, najviše ih sudjeluje u radu udruga osoba s invaliditetom (43%), zatim u zagovaračkim aktivnostima (28%), građanskim pokretima i političkom životu (po 15%), dok ih 12% djeluje putem društvenih mreža. O važnosti uključivanja žena s invaliditetom u politički i društveni život govorila je i aktivistkinja za prava žena s invaliditetom Aiofe Price prilikom predstavljanja III. Manifesta o pravima djevojčica i žena s invaliditetom Europskog foruma osoba s invaliditetom u ožujku 2024. godine. U Manifestu je naglašeno kako sudjelovanje žena s invaliditetom u politici omogućuje njihov izravan utjecaj na donošenje odluka koje ih se tiču, a istodobno svojim primjerom potiču i druge žene s invaliditetom na aktivnije uključivanje u život zajednice.
Ured pravobranitelja zatražio je 2024. godine od Hrvatskoga sabora podatke o broju zastupnika i zastupnica s evidentiranim stupnjem invaliditeta. Prema službenim podacima, u 11. sazivu Hrvatskoga sabora djeluje devet zastupnika s invaliditetom, među kojima je osam muškaraca i jedna žena.
Prema evidenciji Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Republici Hrvatskoj je 2024. godine živjelo 295.295 žena s invaliditetom, što čini 45% ukupnog broja osoba s invaliditetom te oko 15% ukupnog ženskog stanovništva. Više od polovice žena s invaliditetom, njih 152.836, pripada dobnoj skupini starijoj od 65 godina, dok je 110.503 žena u radno aktivnoj dobi između 20 i 64 godine. Najveći broj žena s invaliditetom živi na području Grada Zagreba i Splitsko-dalmatinske županije, gdje je koncentrirano ukupno 31,6% žena s invaliditetom u Republici Hrvatskoj. Međutim, promatra li se udio žena s invaliditetom u ukupnom broju ženskog stanovništva pojedine županije, najveći udio bilježi Šibensko-kninska županija.
U radu na pojedinačnim predmetima uočeno je da se žene s invaliditetom često nalaze u situacijama u kojima moraju dodatno opravdavati svoje odluke vezane uz roditeljstvo, zasnivanje obitelji i izvršavanje roditeljskih obveza, za razliku od žena bez invaliditeta. Takve okolnosti dodatno otežavaju svakodnevni život, osobito u jednoroditeljskim obiteljima. Također je istaknuo da se u obiteljima s djecom s teškoćama u razvoju nerijetko događaju raspadi brakova, pri čemu brigu o djeci nakon razvoda uglavnom preuzimaju majke.
Ured pravobranitelja uputio je Republici Hrvatskoj opću preporuku kojom poziva na snažnije uključivanje žena s invaliditetom u politički i javni život, sukladno obvezama iz Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Naglašena je potreba razvoja učinkovitijih modela sudjelovanja žena s invaliditetom u procesima donošenja odluka, bilo neposredno ili putem organizacija civilnoga društva. Poseban naglasak stavljen je na osnaživanje žena s invaliditetom kako bi mogle snažnije zahtijevati ostvarivanje svojih prava.
Istaknuto je kako značajnu prepreku u ostvarivanju zdravstvene zaštite žena s invaliditetom predstavlja nedovoljna pristupačnost zdravstvenih ustanova, osobito u ruralnim područjima. Mnoge ustanove još uvijek nisu opremljene prilagođenim ginekološkim stolovima, a i ondje gdje takva oprema postoji potrebe žena s invaliditetom često nisu u potpunosti prepoznate. Kao primjer navedeni su slučajevi u kojima se prilagođeni ginekološki stolovi nalaze u neadekvatnim prostorijama, što ženama otežava dostojanstven i kvalitetan pregled. Žene s invaliditetom upozoravaju i na neosjetljivost zdravstvenih djelatnika te na komunikaciju koja ponekad ima odvraćajući učinak. Naglašeno je kako tijekom pregleda i kontakta s medicinskim osobljem žene s invaliditetom ne bi smjele imati osjećaj da ih se zbog invaliditeta promatra drugačije ili da ne dobivaju potpune informacije o svom zdravstvenom stanju, zbog čega su često prisiljene same tražiti dodatna pojašnjenja i informacije. Kao pozitivan primjer istaknuto je djelovanje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koji, na preporuku Ureda pravobranitelja, redovito organizira edukacije zdravstvenih djelatnika o načinima komunikacije s osobama s različitim vrstama invaliditeta. Govoreći o reproduktivnim pravima, upozoreno je kako žene s invaliditetom još uvijek nemaju potpunu autonomiju u odlučivanju o rađanju djece. Naime, Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine i dalje omogućuje sterilizaciju osoba s invaliditetom na zahtjev roditelja ili skrbnika, bez njihova slobodnog i informiranog pristanka. Ured pravobranitelja upozorio je Ministarstvo zdravstva da je takva praksa protivna Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom jer podržava zamjensko odlučivanje, koje predstavlja povredu temeljnih ljudskih prava. Podsjetio je i na Rješenje Ustavnog suda koji je još 2017. godine naložio donošenje novog zakona usklađenog s Ustavom Republike Hrvatske.
Tijekom 2024. godine provedeno je savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. Ured pravobranitelja podržao je predložene izmjene kojima se povećavaju novčane naknade, uz primjedbu da je potrebno dodatno povećati naknadu za korištenje dopusta radi njege djeteta s teškoćama u razvoju, razmjerno povećanju ostalih naknada. Upozoreno je na problem roditelja koji koriste pravo na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s teškoćama u razvoju jer se dio njihovih primanja ostvaruje kroz novčanu naknadu koja, prema važećim propisima, ne može biti predmet ovrhe ili osiguranja. Ured pravobranitelja smatra da bi navedenu odredbu trebalo izmijeniti kako bi takvi roditelji, imali jednak položaj u pogledu kreditne sposobnosti i ostvarivanja financijskih prava.
U području suzbijanja nasilja, tijekom 2024. godine evidentirana su 34 kaznena djela nasilja u obitelji na štetu osoba s invaliditetom, među kojima su žrtve bile 24 žene i deset muškaraca. Naglašeno je kako je stvarni broj slučajeva znatno veći, s obzirom na to da se nasilje često ne prijavljuje. Najčešće žrtve obiteljskog nasilja su žene s tjelesnim invaliditetom, dok su počinitelji nasilja u obitelji najčešće članovi najuže obitelji, osobito sinovi. Žene s invaliditetom često se obraćaju Uredu pravobranitelja tražeći informacije o načinima prijave nasilja i mogućim posljedicama prijave. Posebno je naglašena važnost prvog kontakta sa žrtvom, koji najčešće ostvaruju policijski službenici i predstavnici pravosudnih tijela, jer upravo taj prvi pristup uvelike utječe na povjerenje žrtve u sustav i njezinu spremnost da zatraži zaštitu svojih prava.
Na temelju obilazaka skloništa i razgovora s osobama koje izravno rade sa ženama s invaliditetom, utvrđeno je da je nakon izlaska iz skloništa žrtvama najveći problem njihovo osamostaljivanje. Naime, žene s invaliditetom su i dalje financijski, materijalno i na druge načine ovisne o počiniteljima nasilja, koji su najčešće njihovi partneri ili djeca. Ključni izazov pri izlasku iz skloništa odnosi se na osiguravanje samostalnog života, uključujući vlastito uzdržavanje, skrb o djeci te pronalazak odgovarajućeg stanovanja. Upravo su to temeljni preduvjeti za trajni izlazak iz nasilnog odnosa, što zahtijeva podršku sustava. Iako je vidljiv značajan napredak u pogledu pristupačnosti skloništa, koja su danas u pravilu prilagođena potrebama osoba s invaliditetom, i dalje postoji prostor za unaprjeđenje, osobito u osiguravanju dodatne podrške i asistencije.
Osamostaljivanje je u velikoj mjeri povezano sa zaposlenošću. Iz evidencije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u 2024. godini bilo je zaposleno 127.530 osoba, od čega je 4.400 osoba s invaliditetom, što predstavlja porast od 20% u odnosu na 2023. godinu. Također je zabilježen pozitivan pomak u korist žena, s obzirom na to da je tijekom 2024. godine zaposleno više žena s invaliditetom nego muškaraca s invaliditetom. Udio zaposlenih osoba s invaliditetom u ukupnom broju svih zaposlenih osoba prema evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje 2024. godine iznosio je 3,5%. U izvještajnom razdoblju muškarci s invaliditetom najviše su se zapošljavali za zanimanja radnika u održavanju, vrtlarskog radnika i skladištara, a žene s invaliditetom najviše bile zapošljavane na poslovima administrativne službenice, radnice za pomoć u kući i čistačice.
Tijekom 2024. godine u mjere aktivne politike zapošljavanja uključene su 2.364 osobe s invaliditetom, od čega 1.044 žene. U istom razdoblju ukupno je zaposlenje pronašlo 3.537 osoba s invaliditetom, među njima 1.691 žena. Od tog broja, 1.186 žena zaposleno je na otvorenom tržištu rada, dok je 505 žena bilo zaposleno u zaštićenim uvjetima.
Zaključno je pravobranitelj istaknuo važnost preporuka pravobraniteljskih institucija, te upozorio na nedovoljnu razinu njihovog prihvaćanja, osobito onih koje se odnose na žene s invaliditetom. Naglasio je da preporuke Ureda pravobranitelja proizlaze iz stvarnih iskustava i postupanja u pojedinačnim slučajevima te uvijek sadrže i prijedlog rješenja usmjerenog na poboljšanje postojećeg stanja. Unatoč napretku u normativnom okviru i dostupnosti različitih poticajnih mjera za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom, iskustva Ureda ukazuju da žene s invaliditetom i dalje trpe višestruku diskriminaciju – ne samo po osnovi invaliditeta i spola, nego i dobi. Stoga je istaknuta potreba za jačanjem svijesti u društvu o tome što svaka osoba, institucija i ustanova može učiniti kako bi se unaprijedio položaj žena s invaliditetom.
U raspravi je istaknuto kako je i samo održavanje sjednice Odbora dio napora usmjerenih na poboljšanje položaja žena s invaliditetom. Članice Odbora zahvalile su pravobranitelju što je u svom izlaganju poseban naglasak stavio upravo na žene s invaliditetom te otvorio pitanja njihove višestruke diskriminacije. Izražena je zabrinutost zbog niske razine zaposlenosti žena s invaliditetom te je naglašena potreba za sustavnim mjerama koje bi pridonijele promjeni postojećeg stanja.
Govoreći o sudjelovanju žena s invaliditetom u političkom životu, istaknuto je kako značajnu odgovornost imaju političke stranke koje trebaju osigurati prostor i podršku kako bi žene s invaliditetom mogle ravnopravno sudjelovati u javnom životu i imati svoj glas u procesima odlučivanja.
Posebno je naglašena potreba veće pozornosti prema različitim oblicima nasilja nad ženama s invaliditetom, uključujući nasilje nad ženama s invaliditetom starije životne dobi. Kao posebno zabrinjavajuća pojava istaknuti su slučajevi nasilja u obitelji koje su počinili sinovi žena s invaliditetom.
Pozitivnim je ocijenjeno što je velik broj žena s invaliditetom aktivan u udrugama osoba s invaliditetom. Posebno je istaknuta važnost djelovanja Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske i njezine mreže žena, koja je i ove godine u brojnim hrvatskim gradovima provodila programe u sklopu inicijative „Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama“. Pohvaljeno je i otvaranje tema koje su dugo bile zanemarene ili tabuizirane, poput seksualnosti žena s invaliditetom i prava mladih žena s invaliditetom na otvoren i dostojanstven razgovor o tim pitanjima. U raspravi je naglašeno kako je potrebno razumjeti da su mnoge žene u Republici Hrvatskoj dvostruko, trostruko ili čak četverostruko diskriminirane. Pozdravljeni su primjeri pojedinih lokalnih zajednica koje osobama s invaliditetom daju prioritet pri dodjeli stanova kroz posebno bodovanje u natječajima za dodjelu stanova. Istaknuto je i da institucije još uvijek nedovoljno prihvaćaju preporuke pravobranitelja. Postavljeno je i pitanje o učincima preporuka iz 2024. godine te o tome u kojoj su mjeri ministarstva pozitivno odgovorila na njih.
Izvješće pravobranitelja ocijenjeno je iznimno vrijednim jer predstavlja važnu bazu podataka o položaju osoba s invaliditetom i stanju njihovih ljudskih prava. Istaknuto je kako odgovornost za veće uključivanje žena s invaliditetom u politiku nije samo na političkim strankama, nego i na društvu u cjelini, ali i na samim ženama s invaliditetom koje je potrebno dodatno osnaživati i motivirati za aktivno sudjelovanje u javnom životu. Naglašeno je da mnoge žene s invaliditetom imaju znanje, obrazovanje i sposobnosti, ali im često nedostaje interes ili motivacija za politički angažman. Izraženo je uvjerenje da će u budućnosti njihova zastupljenost u politici biti veća, osobito zbog sve većeg broja zakona i politika koje se odnose na osobe s invaliditetom.
Posebno je upozoreno na problem nasilja koje često ostaje neprijavljeno. Naglašena je potreba dodatnog osnaživanja žena kroz organizacije civilnog društva i različite oblike podrške. U području zdravstva kao jedan od najvećih problema ponovno je istaknuta neprilagođenost ginekoloških ordinacija i nedostatak prilagođenih ginekoloških stolova. Izražen je stav da bi svaka ginekološka ordinacija trebala imati odgovarajuću opremu kako bi se ženama s invaliditetom omogućio dostojanstven i jednak pristup zdravstvenoj zaštiti.
Članice Odbora ocijenile su vrlo važnom otvorenu diskusiju, a osobito su istaknuti primjeri iz prakse koji pokazuju stvarne životne okolnosti žena s invaliditetom. Predloženo je da se rodna dimenzija u budućim izvješćima dodatno integrira kroz sva poglavlja, uz jasno praćenje podataka po spolu. Također je upozoreno da invaliditet nije rodno neutralan te da žene koje skrbe o djeci s teškoćama u razvoju često snose najveći teret skrbi, što dovodi do prekida karijere, rada s nepunim radnim vremenom, smanjenih prihoda i dugoročne ekonomske nesigurnosti. Naglašeno je da je neplaćeni rad žena često nevidljiv i nedovoljno prepoznat.
Predstavnik Vlade Republike Hrvatske naveo je kako će razmotriti predložene izmjene zakona.
Zaključno je pravobranitelj za osobe s invaliditetom istaknuo da postoji pozitivan trend zapošljavanja osoba s invaliditetom, uključujući i žene s invaliditetom, ali da rezultati još uvijek nisu na razini koja bi bila zadovoljavajuća. Naglasio je kako su najveća prepreka i dalje predrasude te činjenica da se često polazi od onoga što osobe s invaliditetom ne mogu učiniti, umjesto od njihovih sposobnosti i potencijala. Kao pozitivan pomak izdvojio je mogućnost rada od kuće, koja je mnogim osobama s invaliditetom otvorila nove prilike za zapošljavanje. Također je istaknuo kako su jedinicama lokalne samouprave upućene preporuke vezane uz pristupačno i priuštivo stanovanje te da su neke lokalne zajednice već uvele dodatno bodovanje za obitelji u kojima žive osobe s invaliditetom. Upozorio je kako je osobama s invaliditetom iznimno teško pronaći odgovarajuće i pristupačne stambene nekretnine. Govoreći o političkom angažmanu žena s invaliditetom, pravobranitelj je naglasio da će bolja pristupačnost prostora, prijevoza, komunikacija i mogućnost nabave asistivnih tehnologija preko Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pridonijeti njihovom većem uključivanju u sve sfere društvenog života.
Posebno je istaknuo da prilagođeni ginekološki stolovi nisu samo pitanje liječenja, nego i prevencije te očuvanja kvalitete života žena s invaliditetom. Kao pozitivan primjer naveo je bolnicu koja je, nakon preporuke Ureda pravobranitelja, premjestila prilagođeni ginekološki stol u prikladniji prostor. Upozorio je da je pitanje različitih naknada muškaraca i žena još izraženije kod žena s invaliditetom. Naveo je da majke djece s teškoćama vrlo često rade s nepunim radnim vremenom, da se često radi o jednoroditeljskim obiteljima te postoji značajna razlika u prihodima koja dovodi do nepovoljnije mirovine. Stoga Ured pravobranitelja predlaže povećanje osnovice koja bi trebala biti izjednačena s ostalim naknadama da bi se barem donekle kompenzirala razlika. Na kraju je naglasio kako su poglavlja Izvješća sukladna Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom te da se u Izvješću koriste svi javno dostupni statistički podatci razvrstani po spolu. Iz godine u godinu se povećava postotak prihvaćanja preporuka pravobranitelja te da se preporuke ponavljaju dok ih nadležne institucije ne prihvate. Istaknuto je i da se osobe s invaliditetom sve češće obraćaju Uredu pravobranitelja, što pokazuje veću informiranost o vlastitim pravima i spremnost na traženje zaštite i pomoći.
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (s 11 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka:
Prihvaća se Izvješće o radu pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2024. godinu
Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Tomislava Josića, potpredsjednika Odbora.
PREDSJEDNICA ODBORA
Marija Lugarić, mag. prim. educ.