Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 30. sjednici, održanoj 12. svibnja 2026., raspravio je Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, drugo čitanje, P.Z.E. br. 264, koji je Vlada Republike Hrvatske podnijela predsjedniku Hrvatskoga sabora aktom od 30. travnja 2026. Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga Sabora Odbor je Konačni prijedlog zakona razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.
Odbor je raspolagao Mišljenjem pučke pravobraniteljice o Nacrtu konačnog prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti od 11. svibnja 2026.
U uvodnom izlaganju je predstavnica predlagatelja, državna tajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova istaknula da je potrebno uskladiti hrvatsko zakonodavstvo sa zakonodavstvom Europske unije odnosno Paktom o migracijama i azilu koji sadrži 10 akata. Dio je implementiran kroz predložene izmjene i dopune Zakona o strancima, a dio će se implementirati kroz ovaj zakonski prijedlog.
Nastavno se državna tajnica osvrnula na primjedbe koje su ugrađene u Konačni prijedlog zakona, odnosno izmjene zakonskog teksta u odnosu na prvo čitanje. S tim u vezi istaknula je da je značajan broj prihvaćenih primjedbi, iznesenih na sjednici ovog Odbora, bio istovjetan onima koje je iznijela pučka pravobraniteljica.
U odnosu na definiciju zadržavanja, naglasila je da je ista dodatno pojašnjena na način da se zadržavanje provodi u specijaliziranim objektima Ministarstva namijenjenim za prihvat stranaca, tranzitnim prihvatnim centrima za strance, smještajnim objektima za postupak azila na granici i drugim odgovarajućim objektima, osim zatvora. Ne radi se o uvođenju nekih novih objekata već o objektima koji se i sada koriste u tu svrhu, a pitanja koja se odnose na organizaciju nadzora, upravljanje objektima zadržavanja te kontrolu uvjeta smještaja predstavljaju operativna i tehnička pitanja provedbe, koja su uređena podzakonskim aktima i internim pravilima nadležnih tijela. Nastavno je istaknula da će Ministarstvo trebati nove kapacitete za provedbu postupka na granici, a za to su predviđeni kapaciteti u Željavi i u Dugom Dolu. Navela je i da je pučka pravobraniteljica posjetila objekt u Dugom Dolu, koji je većim dijelom u funkciji, te je ustvrdila da je stanje zadovoljavajuće. Kapaciteti u Dugom Dolu su predviđeni za 1500 osoba odnosno za 500 osoba kod kojih je potrebna dubinska provjera. Za njegovo uređenje su prethodno dodijeljena sredstva iz fondova AMIF ((Fond za azil, migracije i integraciju) i BMVI (Instrument za financijsku potporu u području upravljanja granicama i vizne politike) te se isti i dalje prilagođava za zadaće koje mu predstoje. Posebno je naglasila da Dugi Dol neće biti građen kao Ježevo, ali neće se narušiti standard smještaja odnosno neće doći do kršenja ljudskih prava migranata.
Po pitanju isključenja javnosti odnosno predstavnika UNHCR-a tijekom saslušanja, što je uređeno člankom 12. Konačnog prijedloga zakona, pristupilo se doradi odredbi te se omogućava sudjelovanje predstavnika UNHCR-a ili drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava kada Ministarstvo, uzimajući u obzir osobne okolnosti tražitelja, ocijeni da je njihovo sudjelovanje nužno i u najboljem interesu tražitelja. Takvim rješenjem se primarno osigurava zaštita tražitelja, imajući u vidu da se tijekom saslušanja iznose osobne, osjetljive i često traumatične informacije koje ne smiju biti izložene javnosti.
Vezano za članak 8. Konačnog prijedloga zakona, državna tajnica je naglasila da je izmijenjena odredba o osiguravanju prevoditelja u postupku odobrenja međunarodne zaštite radi veće kvalitete i dostupnosti usluge. Prevoditelji s kojima je Ministarstvo sklopilo ugovor bit će putem smjernica, brošura ili pohađanjem odgovarajućih tečajeva koje provodi Agencija EU-a za azil ili neko drugo tijelo, upoznati s ključnim konceptima i terminologijom međunarodne zaštite, a potrebno je i da dobro poznaju jezik i/ili pismo s kojeg i na koji se prevodi. Time su kriteriji za angažman prevoditelja jasniji i jednostavniji, te je povećana kvaliteta prevođenja. Prevođenje putem videokonferencijskih veza provodit će se u skladu sa smjernicama Agencije Europske unije za azil.
Po pitanju roka od pet dana za pokretanje upravnog spora u institutu odobrenja međunarodne zaštite u postupku na granici, državna tajnica je navela da je primjedba uvažena te je članak 23. Konačnog prijedloga zakona dopunjen i dodatno su precizirani rokovi za pokretanje tužbe te za dostavu spisa upravnom sudu od strane Ministarstva. Precizirano je da se rok od pet dana računa u radnim danima, a ne kalendarskim, čime se osigurava dovoljno vremena za učinkovito korištenje pravnog lijeka. Takve kraće rokove uvijek treba gledati u kontekstu vremenskog ograničenja cijelog postupka na 12 tjedana.
Također, u odnosu na prešutni odustanak, prihvaćena je primjedba Odbora te je jasnije propisano kako se rok od dva dana odnosi samo na mogućnost opravdanja ne ispunjenja obveze, odnosno samo za ne odazivanje na poziv za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu ili ne odazivanje na zakazano saslušanje te ne ispunjavanje obveze javljanja nadležnim tijelima u određeno vrijeme kako je ta mjera određena člankom 54. stavkom 2. točkom 2. Zakona. Rok od dva dana računa se od dana kada je bio zakazan datum bilo za podnošenje zahtjeva ili saslušanje ili vrijeme obveznog javljanja u kojem tražitelj može opravdati razloge zbog kojih se smatra da je prešutno odustao. Navedeni rok od dva dana zadržan je iz važećeg Zakona i već je uspostavljen u dosadašnjoj praksi te se pokazao kao razmjeran i dostatan za ostvarivanje prava tražitelja.
Također, Ministarstvo je dodatno preciziralo postupak na granici i prilagodilo ga potrebama prakse. Tražiteljima međunarodne zaštite ne dopušta se ulazak u Republiku Hrvatsku, izvan predviđenog prostora odnosno utvrđena je pravna fikcija da se osobe u tom postupku ne smatraju osobama koje se nalaze na području RH. Ograničenje slobode kretanja odnosi se na određene kategorije osoba, npr. osobe koje iz bilo kojeg razloga predstavljaju prijetnju za javni poredak (isto će se utvrditi kroz dubinsku provjeru), osobe koje su iznošenjem lažnih tvrdnji obmanuli nadležna tijela (služili se lažnim identitetom ili lažnim dokumentima, ili lažno prikazivali razloge zbog kojih traže međunarodnu zaštitu) te osobe koje dolaze iz zemalja koje po podacima imaju stopu odobrenja međunarodne zaštite manju od 20%. Za tražitelje koji se nalaze u Kutini ili Porinu vrijediti će uobičajena pravila te se ograničenje kretanja na njih ne odnosi.
U odnosu na izražavanje namjere za međunarodnu zaštitu u tijeku postupka prisilnog povratka iz članka 16. Konačnog prijedloga zakona, državna tajnica je naglasila da su te odredbe uređene u cilju sprječavanja zlouporabe prava te je osobi u povratku ostavljen rok od sedam radnih dana od uručenja rješenja o prisilnom povratku za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, ali su i jasno definirane posljedice koje proizlaze iz propuštanja roka (odbacivanje zahtjeva). Do sada su postojale situacije da osobe koje se prisilno udaljava i već su spremne za ukrcaj u zrakoplov, u tom momentu izražavaju namjeru za međunarodnu zaštitu kako bi odgodile izvršenje povratka, što više neće biti moguće, kao što neće biti moguće ponovno podnositi zahtjev ako je prethodni zahtjev odbačen ili odbijen, a ne postoji novi činjenični supstrat.
Također po pitanju uzimanja biometrijskih podataka od maloljetnika starijih od šest godina, državna tajnica je pojasnila da biometrijske podatke maloljetnika uzimaju policijski službenici posebno osposobljeni za uzimanje biometrijskih podataka maloljetnika, na način prilagođen djeci i uz poštivanje najboljeg interesa djeteta, te je isto iscrpno elaborirano, uzimajući u obzir primjedbe pravobraniteljice za djecu i udruga koje se bave zaštitom djece.
Zamjenik pučke pravobraniteljice je pozdravio usvajanje dijela primjedbi koje su iznesene tijekom prvog čitanja, ali je naglasio potrebu daljnjeg dijaloga i unaprjeđenja zakonskog teksta.
U odnosu na odredbe za koje smatra da bi ih bilo bitno unaprijediti naveo je članak 7. Konačnog prijedloga zakona te istaknuo da je pozitivno što je ponovno predviđena mogućnost sudjelovanja predstavnika UNHCR-a ili drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava na saslušanju tražitelja međunarodne zaštite. Ipak, predloženo rješenje ne osigurava u potpunosti potrebnu zaštitu jer je isto dopušteno samo ako Ministarstvo unutarnjih poslova ocijeni da je to nužno radi zaštite prava i interesa tražitelja, a pri tome nisu jasni kriteriji prema kojima bi se takva ocjena donosila.
Također, naglasio je da je vrlo tanka odnosno nejasna granica između instituta kojima se ograničava sloboda kretanja i mjera lišenja slobode (zadržavanja), kao i da bi bilo potrebno da u slučajevima kada se donosi rješenje o ograničenju slobode kretanja postupanje nadležnog upravnog suda bude po službenoj dužnosti, a ne samo na zahtjev stranca ili tražitelja u transferu, odnosno da se uredi kako je trenutno predviđeno za maloljetnike bez pratnje.
Dalje je naveo da je godišnjim izvješćima za 2023. i 2024. godinu pučka pravobraniteljica preporučila MUP-u da omogući organizacijama civilnog društva pristup prihvatilištima. Takav pristup postojao je do uvođenja epidemioloških mjera tijekom pandemije COVID-19. Kako konačni prijedlog Zakona ne uređuje način sklapanja sporazuma o suradnji, niti kriterije prema kojima MUP odlučuje s kojim će organizacijama surađivati te nije jasno ni pokreće li MUP postupak putem javnog poziva ili organizacije same podnose inicijativu potrebno je jasnije i transparentnije urediti cijeli postupak odnosno osigurati stvaran i učinkovit pristup prihvatilištima međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva.
Nastavno, vezano za postupak vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u registriranim profesijama za azilante ili strance pod supsidijarnom zaštitom koji ne raspolažu dovoljnim novčanim sredstvima za provođenje postupka, zamjenik pučke pravobraniteljice je istaknuo da bi isto trebalo regulirati na način da se troškovi priznanja reguliraju iz sredstava državnog proračuna i omogući tim skupinama pristup tržištu rada.
U odnosu na obvezu polaganja ispita iz znanja hrvatskog jezika na razini A.1 i A.2 za azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom, a radi integracije u hrvatsko društvo, zamjenik pučke pravobraniteljice je istaknuo da ne bi bilo dobro da se eventualno kašnjenje u donošenju podzakonskih akata koji će podrobnije regulirati tu materiju reflektira na te skupine odnosno teret krivnje što u danom roku nisu realizirali tu obvezu prebaci na njih.
Zaključno je, vezano za objekt MUP-a u Dugom Dolu zamjenik pučke pravobraniteljice istaknuo da je stanje zadovoljavajuće, ali bi se značajno trebali poboljšati uvjeti smještaja da bi se ostvario dostojanstven i ljudski smještaj za te osobe.
U svome odgovoru predstavnica Vlade RH je istaknula da se u objektu MUP-a u Dugom Dolu osobe kratko zadržavaju te ne bi trebalo biti problema po pitanju smještaja, dok je po pitanju nostrifikacije diploma sredstvima iz državnog proračuna odnosno angažmanom državnih tijela naglasila da isto nije razumno očekivati. Postupak nostrifikacije trebaju voditi i financijski snositi podnositelji zahtjeva, kao što je i u drugim državama članicama EU-a.
Vezano za pristup organizacija za zaštitu ljudskih prava tijekom saslušanja tražitelja međunarodne zaštite, posebno je naglasila da MUP treba imati diskrecijsko pravo odrediti kojim organizacijama će se omogućiti pristup, jer dosadašnje iskustvo ukazuje da sve organizacije nisu dobronamjerne. Već je bilo govora o organizacijama civilnog društva koje stalno „bombardiraju“ MUP porukama elektroničke pošte u kojima navode geolokacije i osobe koje se nalaze na tim lokacijama, a vrlo često su takve informacije bile lažne. Time otežavaju normalno funkcioniranje tijela na terenu te opterećuju sustav hitne medicine i policije. U slučajevima kada su informacije bile točne, upitno je na koji način dolaze do točnih geolokacija u realnom vremenu, imenima i prezimenima te drugim osobnim podacima tih osoba, a sporno je i njihovo pomaganje u nezakonitom ulasku migranata u RH.
Ministarstvo unutarnjih poslova podliježe raznim kontrolama, kako od strane nezavisnih međunarodnih organizacija, Europske komisije te drugih tijela EU-a, tako i od nadzornih tijela u Republici Hrvatskoj, dok takve organizacije civilnog društva nemaju nikakav vid kontrole, te ne bi bilo razumno dopustiti im da sudjeluju u davanju iskaza koji je puno puta jedini dokaz u konkretnom slučaju.
Bez rasprave, Odbor je većinom glasova, sa 7 glasova „ZA“ i 2 glasa „SUZDRŽAN“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje
ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestiteljicu se određuje Branka Juričev Martinčev, potpredsjednica Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić