Odbor za informiranje, informatizaciju i medije

Izvješće Odbora za informiranje, informatizaciju i medije o Konačnom prijedlogu zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, drugo čitanje, P.Z.E.br. 61

Odbor za informiranje, informatizaciju i medije raspravio je na 14. sjednici, održanoj 14. rujna 2021. godine Konačni prijedlog zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora ponijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 29. srpnja 2021. godine.

Odbor je navedeni Konačni prijedlog zakona raspravio kao matično radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju ministrica kulture i medija rekla je da se pitanja koja se uređuju predloženim zakonom temeljem Direktive 2019/790 o autorskom pravu i srodnim pravima na jednistvenom digitalnom tržištu mogu podijeliti na više područja. Prvo područje uređenja je otklanjanje dosadašnje pravne nesigurnosti vezane za određena korištenja iznimaka i ograničenja od autorskog i srodnih prava u kontekstu novih načina korištenja autorskih djela i drugih zaštićenih sadržaja i njihova prilagodba digitalnom i prekograničnom okruženju. Drugo područje uređenje odnosi se na poboljšanje praksi licenciranja i osiguravanja šireg pristupa zaštićenom sadržaju. Treće područje uređenja odnosi se na stvarnje tržišta autorskih prava koje dobro funkionira. Četvrto područje uređenja odnosi se na osiguravanje pretpostavki za pravičnu naknadu autorima i izvođačima u ugovorima kojima isti ustupaju svoja prava radi korištenja njihovih djela ili drugih predmeta zaštite. Isto tako, temeljem Direktive 2019/789, kojoj je cilj osigurati povoljnije uvjete za širenje u državama članicama EU-a televizijskih i radijskih programa koji potječu iz drugih država članica na način da se olakša licenciranje autorskog prava i srodnih prava, u preloženom zakonu uređuju se također odgovarajuća pitanja. Pored navedenih izmjena koje proizlaze iz obveza članstva u Europskoj uniji, izvršene su i određene izmjene i dopune uređenja pojedinih pitanja temeljem uočenih problema ili nedostataka u primjeni dosadašnjeg propisa, što će pridonijeti dodatno unaprjeđenju djelovanja nacionalnog sustava zaštite autorkog prava i srodnih prava. To se odnosi primjerice na autorska djela stvorena u radnom odnosu u državnoj službi, ugovore o stvaranju autorskog djela po narudžbi, ugovore o stvaranju i korištenju autorskih djela te drugih predmeta zaštite u pojedinim specifičnim područjima, opsežnije uređenje prava nakladnika informativnih publikacija, detaljnije uređenje uvjeta za obavljanje djelatnosti kolektivnog ostvarivanja prava od strane neovisnih upravljačkih subjekata, detaljnije definiranje autorskih i srodnih prava koja se ostvaruju u sustavu kolektivne zaštite, izmjenu i dopunu prekršajnih odredbi, kao i jezična i nomotehnička poboljšanja teksta zakona. Propisuje se i novo pravo srodno autorskom pravu za izdavače informativnih publikacija (primjerice izdavače dnevnih novina, tjednih ili mjesečnih časopisa i sl.). Jasno se propisuje i odgovornost davatelja usluga dijeljenja sadržaja putem interneta za zaštićene sadržaje koji se putem njihovih platformi prenose, pohranjuju ili dijele, te se time očekuje rješavanje problema u slučajevima kada tzv. agregatori sadržaja (poput primjerice Google news i dr.) koriste u svojim objavama informativne publikacije, u izdavanje kojih ulažu izdavači, i od toga zarađuju a da pri tom s izdavačima ne dijele tako stečenu financijsku dobit. Posljedica toga je obveza navedenih davatelja usluga da za korištenje zaštićenih sadržaja ishode od nositelja prava potrebna odobrenja, kako bi nositelji prava primili odgovarajuću naknadu za korištenje djela ili drugih predmeta zaštite putem interneta, odnosno da u suprotnome onemoguće neovlašteno korištenje zaštićenih sadržaja. Predloženi zakon uvodi i odredbe kojima se osiguravaju pretpostavke za pravičnu naknadu autorima i izvođačima u ugovorima kojima isti ustupaju svoja prava radi korištenja njihovih djela ili drugih predmeta zaštite, kao i odredbe kojima se detaljnije propisuju pitanja vezana uz ugovore koji se sklapaju radi stvaranja i korištenja autorskih djela te drugih predmeta zaštite u pojedinim specifičnim područjima. Nadalje, daljnim reguliranjem prava u pogledu autorskih djela stvorenih u radnom odnosu postići će se veća pravna sigurnost, kako za poslodavca tako i za autora koji je stvorio autorsko djelo izvršavajući svoje obveze iz ugovora o radu ili po uputama poslodavca. Veća pravna sigurnost posljedica je koja će nastupiti i u pogledu jasnijeg i detaljnijeg reguliranja autorskih djela stvorenih u državnoj ili javnoj službi, autorskih djela stvorenih na javnim visokim učilištima u znanstvenom, umjetničkom i nastavnom radu, autorskih prava studenata na autorskim djelima koja su oni stvorili na visokim učilištima u izvršavanju svojih studentskih obveza te prava i obveze stranaka prema ugovoru o stvaranju autorskog djela po narudžbi. 

Smatra se da će preciznije uređenje uvjeta za obavljanje djelatnosti neovisnih upravljačkih subjekata, koji kao i organizacije za kolektivno ostvarivanje prava obavljaju djelatnost kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava, pridonijeti većoj transparentnosti u njihovom poslovanju i ukupnoj djelotvornosti sustava kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava u Republici Hrvatskoj. U konačnici, detaljnije uređenje opsega autorskih prava i srodnih prava koja se kolektivno ostvaruju doprinijet će većoj sigurnosti za korisnike predmeta zaštite i nositelje prava.

Također će se osigurati preduvjeti za uređeno korištenje postojećih autorskopravnih pitanja u vezi s audiovizualnim djelima koja se nalaze u arhivi Hrvatske radiotelevizije, a nastala su prije 1990. godine.

U svom izlaganju ministrica kulture i medije osvrnula i na dvije tematske sjednice Odbora za informiranje, informatizaciju i medije koje su održane između prvog i drugog čitanja zakona, a što je rezultiralo brisanjem odredbi članaka 142. i 143., a koje su zamijenjene novim odredbama kojima se uređuju ugovori o stjecanju prava iskorištavanja glazbenih umjetničkih izvedaba na internetu (članak 149. Konačnog prijedloga) budući da upravo ovaj oblik iskorištavanja glazbenih umjetničkih izvedaba predstavlja glavni predmet sporenja između glazbenih izvođača i proizvođača fonograma. Navedenim  novim odredbama članka 149, uređuje se ugovor o iskorištavanju glazbene umjetničke izvedbe na internetu te se uređuju prava i obveze umjetnika izvođača i proizvođača fonograma kao ugovornih strana, kao i nužni sastojci ovoga ugovora bez kojih se ovakav ugovor neće smatrati sklopljenim. Propisuje se obveza proizvođača fonograma da u pisanom obliku sklopi navedeni ugovor sa svakim od umjetnika izvođača koji sudjeluju u stvaranju umjetničke izvedbe. U slučaju da proizvođač fonograma ne sklopi takav ugovor uvodi se predmnijeva (presumpcija) prema kojoj se prava za umjetnike izvođače s kojima nije sklopljen navedeni ugovor ostvaruju kolektivno. 

U raspravi na Odboru najviše je bilo riječi o odnosu novinara i nakladnika. Kao problematične izdvojene su odredbe koje omogućuju da se autorska prava prenose na nakladnika, te je izneseno mišljenje da se time još više oslabljuje pozicija novinara koji su u odnosu nakladnika slabija strana, a ovim izmjenama zakona omogućava im se da novinarskim radom rade što žele. Rečeno je i da je situacija u medijima ionako nepovoljnija za novinare, te bi se predloženim zakonom nastavila derogacija novinarske struke. Odgovoreno je da je točno da je pozicija novinara slabija u odnosu na nakladnika, ali je netočno da se predloženim zakonom omogućava nakladniku da intervenira u sadržaj, te da je prvi put definirano da se novinarska djela tretiraju kao autorska djela. Želi se ojačati pozicija novinara i zaštititi njihov autorski rad, ali je potrebno razlikovati područja koja su regulirana Zakonom o autorskom pravu i srodnima pravima od područja koja su regulirana Zakonom o medijima. Predloženo je i da se odnos novinara i nakladnika pokuša riješiti na način kako je to riješeno u odnosu izvođača i diskografa, s obzirom da je izvođač također ima slabiju ugovornu poziciju, no rečeno je da se ovdje radi o potpuno drugačijem odnosu s bitno drugačijim karakteristikama.

U raspravi je predloženo i da se u članku 149. u stavku 1. riječi ”ako ugovorom nije drugačije određeno” zamijene riječima ”ako umjetnik izvođač ne odluči naknadu ostvariti kolektivno”, no navedeno nije prihvaćeno jer su odredbe ovoga članka usklađene s odredbama članka 18. Direktive (EU) 2019/790 prema kojoj u provedbi načela plaćanja primjerene i razmjerne naknade izvođačima za iskorištavanje njihovih umjetničkih izvedaba u nacionalnom pravu države članice mogu slobodno koristiti različite mehanizme, pri čemu su dužne uzeti u obzir ugovorne slobode te pravednu ravnotežu između prava i interesa. 

Iznesena je i primjedba na članak 306. stavak 5. koji govori o roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona u kojem se ugovori o iskorištavanju glazbenih umjetnika izvođača koji su između umjetnika izvođača i proizvođača fonograma sklopljeni prije stupanja na snagu ovog zakona moraju uskladiti s odredbama ovog zakona, a u protivnom će se smatrati da proizvođač fonograma nije stekao prava iskorištavanja glazbenih umjetničkih izvedaba  na internetu te da se prava umjetnika izvođača u vezi iskorištavanja glazbenih umjetničkih izvedaba na internetu ostvaruju kolektivno. Predloženo je da se taj rok smanji na 6 mjeseci ili maksimalno na godinu dana, no odgovoreno je da je predloženi rok od tri godine primjeren razuman rok za to usklađenje.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (sa 7 glasova ”ZA” i 4 ”SUZDRŽANA” glasa) odlučio predložiti Hrvatskom saboru sljedeći 

Z A K L J U Č A K

Podržava se donošenje Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. 

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora određena je Natalija Martinčević, predsjednica Odbora.


PREDSJEDNICA ODBORA
Natalija Martinčević