Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora održao je u četvrtak 11. travnja tematsku sjednicu (15. sjednicu Odbora) na kojoj je raspravljano o potrebi reguliranja pravnog statusa transrodnih i transseksualnih osoba u Republici Hrvatskoj. Posebno se raspravljalo o aktualnim izmjenama i dopunama Zakona o državnim maticama.

U radu sjednice sudjelovali su zainteresirani zastupnici i zastupnice u Hrvatskom saboru, predstavnici nadležnih državnih institucija i predstavnici nevladinih organizacija koje se bave promicanjem i zaštitom prava transrodnih i transseksualnih osoba. Predstavnici udruge Trans Aid Hrvatska i Kontra iznijeli su svoje prijedloge amandmana na Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim maticama.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić smatra da se radi o životnom pitanju transrodnih osoba te da, bez obzira o kojem broju građana se radi, svatko zaslužuje jednak tretman i rješavanje pitanje kako bi živio kao punopravni građanin ovog društva. Također smatra upitnom nadležnost i kompetentnost Nacionalnog zdravstvenog vijeća u davanju mišljenje o tako krucijalnim pitanjima.

Ministar uprave Arsen Bauk naglasio je zalaganje Ministarstva uprave da se zakonskim rješenjima poboljša položaj transrodnih osoba. Nadalje, Ministarstvo uprave, matični uredi i matičari samo bilježe ono što bi netko drugi trebao zaključiti da se dogodilo – što je u nadležnosti Ministarstva zdravlja. Razmatra se priprema Zakona o priznavanju pravnih posljedica promjene spola i utvrđivanja transseksualizma – što je moguće rješenje koje bi na cjelovitiji način reguliralo i ova pitanja.

Mr. spec. Iva Žegura, klinička psihologinja iz Psihijatrijske bolnice Vrapče, govorila je o svom iskustvu u radu s transrodnim osobama. Tranzicija transrodne osobe odvija se u fazama. U prvoj fazi obavlja se razgovor sa psihologom i psihijatrom, te prikuplja dijagnostička procjena da se radi o transseksualnoj osobi. Problem nastaje kada se krene u drugu fazu tranzicije koja uključuje liječenje hormonima. Treća faza, kirurški zahvat, je ujedno ireverzibilna faza, koja se u RH ne radi, niti se financiraju troškovi u inozemstvu. Poseban problem postoji kod transrodne djece, čiji su roditelji i skrbnici često zbunjeni, misle da se radi o psihozi. Stoga valja omogućiti kompletnu zdravstvenu skrb za tu djecu, pratiti od strane psihijatra, psihologa, informirati okolinu (roditelje, školu, profesore, susjede) te senzibilizirati javnost kako bi djeca bila lakše prihvaćena. Sama tranzicija kreće sa 16. odnosno navršenom 18. godinom (kada se dovrši fizički rast). Financijski izdatak za takvu operaciju je 10 tisuća eura čemu se dodaje trošak hormona, lasera… Te osobe pate od dugotrajne depresije, stresa, somatskih poteškoća.

Prim. dr. sc. Goran Arbanas (psihijatar i psihoterapeut iz Opće bolnice Karlovac) naveo je podatak od otprilike 200 osoba u Republici Hrvatskoj koje su transseksualne. Zatim je dao objašnjenje ključnih pojmova i razlika između spolnog identiteta, rodne uloge i spolne orijentacije. Spol je nama dan biološki rođenjem, spolni identitet je naš psihološki spol, ono što mi znamo da jest, jesmo li muško ili žensko, a razvija se kod djece u predškolskoj dobi (3-5 godina). Kod transseksualizma se radi da je osoba psihološki jednog spola, a biološki drugog spola. Rodna uloga je sve ono što mi činimo, naše ponašanje, govor, aktivnosti koje pokazuju drugim ljudima jesmo li mi muško ili žensko – to ne ovisi samo o nama već i o društvu te se mijenja tijekom povijesti, mijenja se i ovisno u kojoj zemlji živimo. Seksualna orijentacija je ono što nas u seksualnom smislu privlači (osobe istog spola, drugog spola, oba spola). Cilj je uskladiti biološki i psihološki spol – prilagoditi tijelo unutarnjem identitetu. Liječenje se provodi u tri koraka: 1. iskustvo stvarnog života – prilagodba tijela i ponašanja svom unutarnjem spolnom identitetu; 2. korak hormonsko liječenje i 3. treći korak je kirurško liječenje (kod kojeg treba voditi računa o komplikacijama, rehabilitaciji, troškovima). Nacionalno zdravstveno vijeće se odlučilo da je jedino odlučujući 3. korak – što je potpuno pogrešno (kao da se npr. dijabetičara ne liječi dok nije na inzulinu). Osoba se može zaustaviti na bilo kojoj od ove tri faze, budući da se u liječenju ide od reverzibilnih prema ireverzibilnim postupcima – prvo ono što je moguće promijeniti. Promjena spola u dokumentaciji je zasigurno lakše promjenjiva nego kirurška operacija spola pa bi trebala biti prvi korak u kojoj se treba dokazati da živi kao osoba čiji rod odgovara spolu. Ovim prijedlogom zakona dalo se ministru zdravlja 6 mjeseci da donese pravilnik kojim će se određivati tko su te osobe koje će utvrđivati potrebu za promjenom spola. Mišljenja je da treba pratiti europske preporuke koje kažu da to trebaju biti osobe koje se bave seksualnim zdravljem i mentalnim zdravljem.

Kristian Ranđelović, koordinator radne grupe za Centralnu i Istočnu Europu TransGender EU, iznio je primjere dobre prakse u Europi s obzirom na postupak promjene podataka o spolu u dokumentima. Postoje tri kategorije država, članica EU, u odnosu prema transrodnim osobama: 1. Španjolska, Mađarska, Finska, Ujedinjeno Kraljevstvo – pravno priznanje promjena spola je važno, valjano i postojano već neko vrijeme, način: dokaz o transrodnosti u konkretnim medicinskim dokumentima, ne traže kirurški zahvat ni hormonalni proces, važno je da bude dijagnosticirano; 2. Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Francuska, Italija, Nizozemska, Austrija, Poljska – zahtijeva hormonsku terapiju ili operativne zahvate da bi se priznala promjena spola i 3. zemlje u kojima ne postoje nikakve odredbe (Irska, Grčka, Letonija, Luxemburg, Malta, Rumunjska, Slovenija, Švedska) – ne postoji praksa i nema pravne osnove. Iznio je 12 preporuka povjerenika za ljudska prava savjeta Europe, među kojima je i implementacija međunarodnih standarda za ljudska prava bez diskriminacije i zabrana diskriminacije na osnovi rodnog identiteta

Noa Pintarić, suosnivač udruge Trans Aid Hrvatska iznio je svoje osobno iskustvo transrodne osobe. Smatra kako je potreban individualan pristup svakom slučaju jer su slučajevi prilično individualizirani. Transrodne osobe dugo vremena žive s nereguliranim pravnim statusom (8 pa čak i 10 godina).

Sanja Juras, koordinatorica udruge Kontra smatra da se treba jasno definirati kroz Zakon o državnim maticama (budući da je prilika da se to učini) potrebna dokumentacija za promjenu podataka o imenu i spolu na osobnim dokumentima. Mišljenja je da nije dovoljno regulirati kroz podzakonske akte drugog ministarstva. Radi se o ljudskim pravima osoba, o pravu na samoodređenje da se rodni identitet iskazuje na odgovarajući način i kroz osobne dokumente. Osobe koje ili ne žele ili ne mogu iz različitih razloga ulaziti u medicinske procese trebale bi imati pravo na samoodređenje. Trebalo bi biti dovoljno dati izjavu o životu u drugom rodnom identitetu, ovjerenu kod javnog bilježnika – te na taj način promijeniti dokumentaciju. Problemi transrodnih osoba događaju se pri upisu na fakultet, u školu, kod prijelaza državne granice itd.

Odvjetnik Ivo Jelavić iznio je probleme s kojima se susreću njegove stranke kada ne mogu ostvariti izmjenu podataka u temeljnom upisu. Naime, Nacionalno zdravstveno vijeće za pozitivno mišljenje traži provođenje kirurškog zahvata, a HZZO tumači da se zahvat ne može obaviti u RH te da se radi o estetskoj operaciji.

Odvjetnica Bojana Ivanišević postavlja pitanje što će se dogoditi s predmetima čiji je rješavanje u tijeku te smatra kako treba dati naputak nadležnim tijelima na koji način postupati s postupcima koji su u tijeku.

Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić je mišljenja da je pravilnik kao podzakonski akt, niže snage, lakše podložan promjenama, a često ovisi o tumačenju pojedinaca. Za ovakvo osjetljivu materiju važno bi bilo donijeti zakon koji bi bio u skladu s potrebama ljudi, osoba, pojedinaca.

Zastupnica Mirela Holy uputila je pohvalu Ministarstvu uprave ali očekuje odlučne korake i od Ministarstva zdravlja u donošenju određenog propisa kojim će se regulirati cjelokupna skrb za transseksualne i transrodne osobe kroz sve faze, budući da je njihov problem znatno kompleksniji i širi. Izrazila je bojazan da će donošenjem ovog zakona postojati dobar propis, ali koji neće biti provediv.

Zastupnik Peđa Grbin podržava prijedloge amandmana uz manje korekcije. Izrazio je zadovoljstvo što će Republika Hrvatska ovakvim izmjenama ući u krug europskih zemalja koje su najbolje riješile problematiku (što se tiče državnih matica). Nadalje, smatra da bi Ministarstvo zdravlja trebalo ozbiljno razmisliti kako da se transrodnim osobama pomogne, s obzirom na velike troškove liječenja.

Na kraju je predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Nansi Tireli zahvalila svim sudionicima tematske sjednice te izrazila nadu da će uslijediti izmjene Pravilnika o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije o promjeni spola. Iznijela je stav da se problemi transrodnih osoba trebaju riješiti na cjelovit način. Također je izrazila zadovoljstvo zbog izmjena zakona koje predstavljaju svojevrstan korak naprijed.

Predsjednica Odbora

Nansi Tireli