Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 14. sjednici, održanoj 24. veljače 2021., raspravio je Izvješće o radu policije u 2018. i 2019. godini (dalje u tekstu: Izvješće za 2018. i 2019. godinu), koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 26. studenoga 2018.
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Izvješće za 2018. i 2019. godinu razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 
    
Prije izlaganja predstavnika podnositelja Izvješća za 2018. i 2019. godinu, predsjednik Odbora je izrazio nezadovoljstvo činjenicom da je u objedinjenoj formi dostavljeno izvješće za dvije godine te da se rad policije u 2018. godini razmatra tek početkom 2021. godine.

Uvodno je predstavnik podnositelja, državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova, kao bitna postignuća u dvogodišnjem izvještajnom razdoblju istaknuo unaprjeđenje materijalnog statusa i tehničke opremljenosti policijskih službenika, primarno granične policije, ispunjavanje svih tehničkih preduvjeta za pristupanje Schengenu te aktivnu međunarodnu policijsku suradnju, posebice s Europolom i Interpolom te ravnopravno sudjelovanje u ostvarenju unutarnje sigurnosti unutar Europske unije.
Osvrnuo se i na kontinuirani prijam novih policijskih službenika čime su ojačani policijski kapaciteti te istaknuo da se na godišnjoj razini prima između 700 i 800 novih policijskih službenika. 
U odnosu na očekivane izazove s kojima se policija  susretala u svome radu, istaknuo je pojačani pritisak nezakonitih migracija na državnu granicu Republike Hrvatske, koja je ujedno vanjska granica Europske unije, tijekom 2018. i 2019. godine, na koji pritisak je Republika Hrvatska uspješno odgovorila uz poštivanje međunarodno zajamčenih ljudskih prava.
Više različitih aktivnosti bilo je usmjereno  suzbijanje kaznenih djela počinjenih u sastavu zločinačkog udruženja, posebice na kaznena djela krijumčarenja osoba, zlouporabe droga te nedopuštenog posjedovanja, izrade i nabave oružja i eksplozivnih tvari.
S obzirom da je 1. kolovoza 2019. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pristupilo se njegovoj aktivnog primjeni koja je polučila dobre rezultate.
Posebne mjere usmjerile su se i na borbu protiv visokotehnološkog kriminaliteta. 
Veliki napori su poduzeti u provedbi različitih preventivnih akcija u cilju zaštite ranjivih društvenih skupina. Te akcije („Poštujte naše znakove“, Manje oružja, manje tragedija“, „Mir i dobro“, „Dan kao san“, „Živim život bez nasilja“, „Imam izbor“, „Siguran lov“, „Zdrav za pet“, „Tko se šali s mojim podacima“, „Budi navijač, a ne razbijač“) su postigle zadovoljavajuće rezultate i provode se kontinuirano i djeluju preventivno na moguća počinjenja kaznenih djela.
U dvije izvještajne godine s mjerodavnim tijelima postignuta je visoka razina sigurnosti tijekom turističke sezone. Dugi niz godina provodi se projekt „Sigurna turistička sezona“ u kojem sudjeluje sve više stranih policijskih službenika, a radi se o službenicima iz zemalja koji na našem području prednjače brojem turista. U tom projektu zadnje je sudjelovalo 100 policijskih službenika iz 20 zemalja. Od 2019. godine sudjeluju i policijski službenici iz Južne Koreje.
Predstavnik podnositelja se ukratko osvrnuo i na strukturu Izvješća za 2018. i 2019. godinu i njegove priloge, kao i na djelokrug rada Ravnateljstva policije, središnje ustrojstvene jedinice Ministarstva unutarnjih poslova. Slijedom toga, predstavnik podnositelja je naglasio da Ravnateljstvo policije obavlja poslove koji se odnose na poslove policije, granične policije i kriminalističke policije, zaštitu života i osobnu sigurnost ljudi i imovine, sprječavanje i otkrivanje kaznenih djela, pronalazak i uhićenje počinitelja kaznenih djela i njihovo privođenje mjerodavnim tijelima, održavanje javnog reda i mira, zaštitu određenih osoba, građevina i prostora, obavljanje kriminalističko-tehničkih poslova i vještačenja, poslove sigurnosti prometa na cestama, nadzor državne granice, kretanje i boravak stranaca te njihov prihvat, održavanje javnih okupljanja i poslove specijalne policije.
Nadalje, naglasio je da je policija organizacijski ustrojena u tri hijerarhijske razine; Ravnateljstvo policije, 20 policijskih uprava na razini županija te 178 policijskih postaja na lokalnoj razini, koje izvršavaju različite zadaće.
Istaknuo je da policija, kod provođenja svojih zadaća utvrđenih zakonom i drugim propisima, prvenstveno pruža zaštitu građanima u ostvarenju njihovih temeljnih  ustavnih prava i sloboda i zaštiti ostalih Ustavom RH zaštićenih vrijednosti odnosno usmjerena je na kažnjiva ponašanja (otkrivanje i razrješenje kriminaliteta) iz kojih proizlazi dvije trećine svih štetnih posljedica na području javne sigurnosti za građane. Građani tu zadaću policije doživljavaju kao najvažniju policijsku zadaću. Policija na tom planu najviše dokazuje svoju uspješnost.
Posebnu kategoriju kažnjivih ponašanja koja policija sprječava i otkriva čine kaznena djela i prekršaji koje čine sudionici u prometu. Ona u pravilu nisu namjerna, ali nastaju uslijed blažeg ili češće grubog  nehaja i u njima stradava još uvijek visok broj hrvatskih građana i gostiju i izaziva poseban interes javnosti. 2020. godine je završio Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa za razdoblje od 2011. do 2020. godine. Planirano je da će se do 2020. broj poginulih na cestama prepoloviti u odnosu na broj poginulih u 2010. godini (tada je na cestama poginulo 426 osoba), odnosno da će broj poginulih u 2020. godini biti ispod 213 osoba. Na žalost, taj cilj nije dosegnut. U 2019. godini je poginulo 297 osoba, a 2020. godine 237 osoba. Vidljivo je da je broj poginulih osoba u prometu u znatnom padu no, potreban je daljnji angažman kako bi se ostvario predviđeni plan, a izmjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama u 2019. godini približili su Republiku Hrvatsku ostvarenju toga cilja.
Nadalje, predstavnik podnositelja je posebno istaknuo da je u ovom razdoblju znatno smanjen broj najtežih kaznenih djela. Slijedom toga je naveo da su u 2018. godini počinjena 22 ubojstva, te je to najniži broj ubojstava od osamostaljenja Republike Hrvatske. U 2017. godini počinjena su 43 ubojstva, a u 2019. godini bilo je 30 ubojstava (u 2019. godini su provedena i kriminalistička istraživana za tri ubojstva iz prethodnih godina za koja su se ostvarile pretpostavke). Naznačio je da, ako se to usporedi s ratnim i poratnim godinama, ali i s brojkama prije rata, te brojke su 10 i više puta manje nego tada.
Zaključno je naglasio da odgovornost za ukupan uspjeh policije leži pojedinačno na svakom policijskom službeniku koji će svojim sveukupnim ponašanjem u izravnom kontaktu s građanima stvoriti percepciju o policiji. Na to utječe njegov profesionalni integritet, vještina ponašanja u konkretnoj situaciji, profesionalnost u pristupu građanima, posebice prema žrtvi, aktivan odnos i spremnost pomoći građanima, kulturno ophođenje, osobna urednost te ispravnost njihove opreme i brzina i učinkovitosti u postupanju.

U raspravi su članovi Odbora podržali Izvješće o radu za 2018. i 2019. godinu, te istaknuli da brojčani pokazatelji ukazuju na uspješnost u radu policije, postizanje sve boljih rezultata u radu te na profesionalizirani i depolitizirani sustav koji kontinuirano ulaže u materijalni status svojih djelatnike i odgovara visokim standardima koji su potrebni za učinkovit rad moderne policije.
U odnosu na poglavlje koje se odnosi na kibernetički kriminal i kibernetičku sigurnost iznesena je primjedba da policija „kaska“ za počiniteljima tih visokotehnoloških kaznenih djela, te da nije dovoljno učinjeno kako bi se ta kaznena djela na vrijeme prepoznala, ugradila u naše kazneno zakonodavstvo te sankcionirala, ali i da nije dovoljno učinjeno po pitanju kadrovske popunjenosti i tehničke opremljenosti te educiranosti. Vezano za takva kaznena djela (krađa autorskih prava, krađa identiteta, bankovni kriminal i sl.) traže se pojačani kapaciteti i preventivno djelovanje svih mjerodavnih tijela jer su ta djela u enormnom porastu.
Predstavnici podnositelja su istaknuli da se po pitanju sprječavanja i istraživanja kibernetičkog kriminala ulaže puno napora i materijalnih sredstava, te da zaštita od kibernetičkog kriminala ne počinje u 2018. i 2019. godini. Sprječavanje i istraživanje tih kaznenih djela provodilo se i u godinama prije izvještajnog razdoblja kroz postojeće linije rada i postojeće službe, te su vođena pod općim i gospodarskim kriminalitetom. Kada je prepoznato da ta kaznena djela imaju velik rast, uspostavile su se nove linije rada u svim policijskim upravama i u PN USKOK-u Zagreb, Osijek, Rijeka i Split, te na razini Ravnateljstva policije. U odnosu na financiranje te linije rada, projekt koji se navodi u Izvješću za 2018. i 2019. godinu u iznosu od 995.000 eura je samo jedan od izvora financiranja, no ne i jedini. Rad te Službe se uobičajeno financira sredstvima državnog proračuna te putem drugih fondova Europske unije. Već tijekom 2015. godine Vlada Republike Hrvatske je donijela Nacionalnu strategiju kibernetičke sigurnosti i Akcijski plan za provedbu Nacionalne strategije kibernetičke sigurnosti te sukladno tim strateškim dokumentima uskladila zakonodavni okvir. Istaknuto je i da po pitanju kibernetičkog kriminala postoji obveza sudjelovanja i sigurnosnih službi te pravosuđa, te da se takva suradnja odvija kontinuirano jer se jedino zajedničkim radom mogu postići dobri rezultati. 
Nadalje, članovi Odbora su se osvrnuli na medijski eksponirane slučajeve policijskih službenika koji su ili suspendirani ili su otišli iz službe zbog možebitnih nepravilnosti u radu, na što je od strane predstavnika podnositelja istaknuto da u takvim slučajevima policija postupa sukladno nalogu nadležnog državnog odvjetništva, te ne poduzima radnje samostalno.
Pohvaljeno je i otkrivanje kaznenih djela iz domene organiziranog kriminala i kaznenih djela počinjenih u sastavu zločinačkog udruženja, čime je policija jače ušla u zonu  tzv. tamnih brojki kriminaliteta. Naglašeno je da je uvijek teško sprječavati ili istraživati kaznena djela gdje nema žrtava ili one nisu klasične, što se odnosi na kaznena djela koja se tiču zlouporabe droga, mito, iznude, koruptivna kaznena djela te gospodarski kriminal. Vezano za ta kaznena djela potreban je koordinirani rad između svih državnih tijela unutar represivnog sustava, sigurnosnih službi, ali i porezne uprave,  kao i kadrovsko popunjavanje tih tijela. 
S iznesenim su se složili predstavnici podnositelja koji su istaknuli da je suradnja s drugim nadležnim tijelima dobra, kontinuirana i svakodnevna, te da se provodi kontinuirana edukacija i podiže razina znanja kako bi se policijski službenici mogli ravnopravno nositi s takvim izazovima. Nastavno su istaknuli da je zadiranje u tzv. tamnu brojku kriminaliteta svrha policijskog posla. Naglasili su da ohrabruje pad reaktivnih kaznenih djela, te je iznesen podataka da su teške krađe i krađe kreću oko 11.000 godišnje, a da su razbojništva došla na brojku ispod 700, što je velik uspjeh.
Nadalje se u raspravi postavilo pitanje radikalizacije pojedinih dijelova hrvatskog društva, specifičnog kriminaliteta na području Međimurske županije te migrantskog pritiska kojemu je Hrvatska izložena još od 2016. godine. U odnosu na migrantski pritisak predloženo je da se u čuvanje hrvatske granice uključi i hrvatska vojska kako bi pomogla i olakšala obavljanje zadaća granične policije.
Predstavnici podnositelja su po pitanju migrantskog pritiska i postupanja s migrantima istaknuli da dio migranata podnese zahtjev za azil, te da ta brojka zadnjih godina iznosi oko 2000 zahtjeva. Dio njih ostvari pravo na azil, i ta brojka se kreće od 10-15% od podnesenih zahtjeva, dio migranata se vrati u druge zemlje sukladno Dublinskoj uredbi, a dio napusti Republiku Hrvatsku sukladno provedenom postupku. Određeni broj migranata se vraća u zemlju podrijetla, što nije izvedivo u većem broju, s obzirom da je takav postupak skup, a s druge strane za velik broj tih osoba nije poznat njihov identitet, te ne postoji mogućnosti utvrđivanja zemlje podrijetla.
U raspravi je ukazano i na pojačanu konzumaciju droga, što je vidljivo iz objavljenih analiza otpadnih voda no, kako je istaknuto, pojačanu konzumaciju ne prati pojačana aktivnost odnosno uspješnost u otkrivanju droga.
Postavljeno je i pitanje što je učinjeno vezano za porast kaznenih djela nad maloljetnim osobama, ne samo od strane punoljetnih osoba, već i od strane drugih maloljetnika. Predstavnici podnositelja su istaknuli da porast kaznenih djela nad maloljetnicima nije rezultat stvarnog porasta, već je porast otkrivenih kaznenih djela posljedica preventivnih kampanja i osvješćivanja javnosti o potrebi prijavljivanja tih kaznenih djela. Do prije nekoliko godina kaznena djela koja su se dešavala u obiteljskom krugu nisu bila prijavljivana, odnosno djeca i majke/žene teško su odlučivale reći nešto o tome i sve je ostajalo u obiteljskom krugu. Sada je postalo uobičajeno da, osim žrtava obiteljskog nasilja, nasilje u obitelji, posebice prema maloljetnicima, prijavljuju i susjedi te odgojno-obrazovne ustanove. Toj sve većoj prisutnosti u javnosti doprinijele su i javne osobe koje su progovorile o tome i aktivno sudjeluju u tim aktivnostima. 
U tome smjeru se, i kroz zakonodavne izmjene, išlo na vraćanje u  Kazneni zakon kaznenog djela Nasilje u obitelji, sadržanog u odredbama članka 179.a, čime je dan jači značaj nasilju u obitelji. 
Nadalje, istaknuto je da otkada je u Ravnateljstvu policije ustrojena Služba prevencije, te odjeli u najvećim policijskim upravama, a barem dva policijska službenika se time bave u svakoj manjoj policijskoj upravi, najveći dio preventivnih programa se odnosi na mlade i djecu.
S time u vezi, predstavnik podnositelja se osvrnuo na razne preventivne policijske aktivnosti koje se provode među mladima, a posebice s djecom vrtićke i osnovnoškolske dobi koji najbolje prihvaćaju izrečeno od strane policijskih službenika. Cilj svih tih preventivnih projekata i aktivnosti je kroz razne programe osvijestiti neprihvatljiva ponašanja koja dovode da toga da djeca i mladi u kasnijoj dobi postanu zlostavljači, nasilnici i kriminalci.
Zaključno je po tom pitanju naglašeno da su za 2020. godinu brojke još veće, te da se izniman trud ulaže u edukaciju policijskih službenika kako bi  mogli efikasno prepoznati nasilje u obitelji, što nije jednostavna zadaća.

U raspravi je ponovljena primjedba da se tek u 2021. godini raspravlja rad policije iz 2018. godine, te da je potrebno poštovati zakonsku proceduru i godišnja izvješća dostavljati promptno i pojedinačno za svaku izvještajnu godinu. Iz iznimno velikog broja podataka koji se nalaze objedinjeno u predmetnom izvješću, nemoguće je razlučiti što je policija radila tijekom 2018. godina, a što tijekom 2019. godine. 
Nadalje, istaknuto je da bi bilo dobro da godišnje izvješće brani glavni ravnatelj policije s obzirom da se radi o izvješću središnje službe Ministarstva čijim radom on upravlja. Time što je ta zadaća, izmjenama Zakona o policiji u 2019. godini, prenesena s ministra unutarnjih poslova na Vladu RH, nije donijelo nikakav pomak, jer i dalje rad glavnog ravnatelja policije i operativno izvješće o radu policije brani politička osoba, a ne osoba koja tim radom izravno upravlja.

Nakon provedene rasprave, većinom glasova, sa 7 glasova „ZA“, 4 glasa „PROTIV“ i 1 glas „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže  Hrvatskome saboru da prihvati

IZVJEŠĆE O RADU POLICIJE U 2018. I 2019. GODINI.

    Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Nikša Vukas, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Mario Kapulica, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                     Nikša Vukas